Savjetovalište   

Vi pitate, mi tražimo, oni odgovaraju

U lijecnickoj ordinaciji uvijek je premalo vremena, a previše pitanja. Zato smo vam na potalu sretnodijete.net osigurali Savjetovalište – mjesto na kojem možete postaviti pitanje lijecniku, potražiti savjet ili drugo mišljenje. Pošaljite nam, dakle, svoje pitanje, a mi cemo se potruditi da vam u najkracem roku osiguramo odgovor strucnjaka!

Da biste nam poslali svoje pitanje najprije se morate registrirati ovdje.

Pitanje: Zadirkuju ga jer je najniži
Moj nećak ide u prvi razred i najniži je rastom u razredu. Izabran je za predsjednika razreda glasovima učenika. No, sada ga skupina djece zadirkuje jer je “najmanji”. Što reći tom djetetu: kako da reagira na zadrkivanje? Kako da se zaštiti i zauzme stav?

Zabrinuta teta Mira




prof. Hana Hrpka
Savjetovalište za roditelje i djecu udruge Hrabri telefon
01 6112 758
0800-0800 savjetodavna linija Hrabrog telefona
radnim danom 9-18 h

www.hrabritelefon.hr

Odgovor: 
Hvala Vam što tražite pomoć za svog nećaka. Vjerujem da bi htjeli da on nema takve probleme i da su njegovi odnosi sa vršnjacima u redu.
Nažalost, često se dogodi da se ti odnosi promjene. Ponekad dijete koje je bilo “popularno u razredu” postane iz nekog razloga maltretirano od strane vršnjaka. Ti razlozi mogu biti različiti, ponekad je dovoljno da dijete nekom sitnom karakteristikom odskače od većine u okolini. Dijete nikada nije krivo za nešto takvo. Djeca koja zadirkuju drugu djecu najčešće dobivaju radi toga osjećaj moći, a i ukoliko se zadirkivanje događa od skupine djece najčešće se gubi osjećaj odgovornosti pojednog djeteta za učinjeno (“Svi su ga zadirkivali, pa sam i ja”).
Vašem nećaku se može savjetovati da u situacijama kada ga djeca zezaju da kaže se loše osjeća zbog toga te da bi volio da to prestane. Vrlo često izravne rečenice i izraženi osjećaju mogu dovesti do promjene zbog osvještavanja druge osobe. Iako se djeca žrtve često osjećaju postupo samima, ipak imaju neke prijatelje u razredu. U situacijama kada Vašeg nećaka zadirkuju u razredu neka potraži pomoć prijatelja I neka je kad god može u društvu prijatelja jer će tako lakše zauzeti snažniji stav I dobiti samopouzdanje.
Ukoliko djeca I nakon ovih pokušaja nastave sa zadirkivanjem, Vaš nećak bi trebao potražiti pomoć svog razrednika/ce. Nikako ne treba zanemarivati takvo ponašanje prema Vašem nećaku. Razrednik/ca treba obratiti pozornost na to te po potrebi intervenirati i razgovarati sa djecom o tome koliko je pogrešno takvo ponašanje prema Vašem nećaku. Prema potrebi razrednik/ca može kontaktirati roditelje te djece.
Ukoliko dijete treba razgovor, podršku ili informaciju, kao i njegovi roditelji, slobodno mogu nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800-0800. Linija je besplatna i anonimna te otvorena svakim radnim danom od 9-18 sati.

Postavio : Mira    Datum postavljanja : 08.02.09


Pitanje: Žrtva jer je odlikašica!
Kći moje prijateljice ide u 5. razred i odlična je učenica. Osim školskih aktivnosti, uključena je i u mnoge izvanškolske, glazbenu školu, sport… Uglavnom, djevojčica u svemu briljira. Zbog svoje izvrsnosti postala je predmet zadirkivanja i zlostavljanja skupine djevojčica u razredu – optužuju profesore da uvijek prozivaju samo nju, da su joj svi naklonjeni, okreću ostalu djecu protiv nje… To je došlo do te mjere da su te djevojčice najavile kako će one sazvati roditeljski sastanak i sve objaviti!? Zbog svega toga djevojčica je potištena, plače, ne može spavati, nerado odlazi u školu… Uključene su stručne službe, ali meni se čini da se problem presporo i neodlučno rješava. Po meni bi jasno trebalo odrediti agresora i žrtvu i tako se prema njima postaviti. No, dok se to ne dogodi – što reći ugroženoj djevojčici? Kako joj pomoći?



prof. Hana Hrpka
Savjetovalište za roditelje i djecu udruge Hrabri telefon
01 6112 758
0800-0800 savjetodavna linija Hrabrog telefona
radnim danom 9-18 h


www.hrabritelefon.hr

Odgovor: 
Zahvaljujem se na Vašoj angažiranosti da pomognete kćeri Vaše prijateljice. Vjerujem da djevojčici nije lako proživljavati zadirkivanja posebno zbog toga što je uspješna u svemu što radi.
Nažalost, često smo svjedoci toga da djeca zadirkuju svoje vršnjake iz kojekakvih razloga. Nasilnici pronalaze žrtve koje su zbog nečeg ranjive ili odskaču od druge djece. Često bude riječ o mirnoj, ljubaznoj i nadarenoj djeci u razredu. Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kod djece kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost… Nasilnici imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im često nedostaje suosjećanja za žrtve. Često su skloni ljutnji i uznemirenosti. Ponekad nasilje dolazi iz ljubomore, što može biti slučaj kćeri Vaše prijateljice. Znači postoji mogućnost da iz ljubomore druge djevojčice pokušavaju nju izolirati i ismijavaju je.
Roditelji djeteta koje proživljava vršnjačko nasilje moraju znati da za nešto takvo nije krivo dijete. Djetetu je potrebna pomoć odraslih osoba kako bi nasilje prestalo. Roditelji nikako ne trebaju savjetovati djeci da se ne obaziru na nasilje, jer ono neće nestati samo od sebe. Potrebno je da razgovaraju sa razrednicom u vezi navedene situacije te se trebaju uključiti u razgovor i roditelji “nasilnika” (djece koja zadirkuju, vrijeđaju i izoliraju djevojčicu).
Roditelji trebaju pratiti ponašanje djevojčice. Normalno je da je sada preplašena i anksiozna te da teško nadilazi strah i neugodu zbog odlaska u školu. No, ako se njeni strahovi nastave i nakon prestanka nasilja, potrebno je da dijete razgovara sa stručnjakom mentalnog zdravlja (psihologom). Pretpostavljam da u školi postoji psiholog, no ukoliko ne postoji, do psihologa možete doći preko uputnice liječnika opće prakse.
Ukoliko dijete treba razgovor, podršku ili informaciju, kao i njeni roditelji, slobodno mogu nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona na broj 0800-0800. Linija je besplatna i anonimna te otvorena svakim radnim danom od 9-18 sati.

Postavio : Aida    Datum postavljanja : 08.02.09


Pitanje: Mi u razvodu, dijete u šoku!
Suprug i ja smo u procesu razvoda. Trenutno živimo s mojom majkom. Imamo kćer koja ide u 2. razred, koja svako jutro kada ju prije posla ostavljamo u školi plače, grčevito se drži za mene i ne želi ostati. Kao da se boji što će biti s nama kad ju ostavimo. To je postalo neizdrživo. Što da radimo? Da ju uključimo u neki program?
Mirjana


prof. Hana Hrpka
Savjetovalište za roditelje i djecu udruge Hrabri telefon
01 6112 758
0800-0800 savjetodavna linija Hrabrog telefona
radnim danom 9-18 h

www.hrabritelefon.hr

Odgovor: 
Poštovana, prije svega Vam želim reći da je Vaša zabrinutost i želja da pomognete svojoj djevojčici u nošenju s ovim teškim okolnostima doista vrijedna svake pohvale.
Razvod je izrazito stresan i emocionalno težak za odrasle osobe koje barem otprilike znaju što se događa. Za djecu je razvod roditelja također izrazito teško razdoblje. Ne znam da li je netko razgovarao s djetetom o tome kroz što prolazi Vaša obitelj. Djeca se boje kada osjećaju da se nešto važno događa s roditeljima, pogotovo ako je to za njih ugrožavajuće – boje se da će ostati ostavljena, da ih roditelji ne vole, da ih roditelj koji odlazi ne voli i ne želi brinuti za njih I sl.
Općenito se misli da djeca ne mogu shvatiti što se događa te da će ih razgovor samo zbuniti. Međutim, istina je da se djeca lakše prilagode promjenama, čak i ako su teške za njih,no samo ako znaju što se događa i imaju podršku ljudi koje vole. Djeca ne žele da se njihovi roditelji rastanu. Ponekad misle da ona sama mogu “pomiriti roditelje” ili na neki drugi način kontrolirati situaciju. To ne mogu ako nisu stalno uz roditelje, pa se boje odvajanja. Dakako, i okolnosti koje su dovele do razvoda i u kojima je dijete živjelo, mogu učiniti da se dijete osjeća nesigurno i nevoljeno. Zapravo se nameće jako mnogo važnih pitanja – koliko se s djetetom razgovaralo o razvodu? Tko je djetetu podrška i kome se dijete može požaliti kada zatreba? Prihvaćaju li se i uvažavaju doista djetetovi osjećaji u vezi razvoda, kakvi god oni bili? Što dijete proživljava u školi od strane svojih vršnjaka kada ga ostavite u razredu? Kakav je odnos i komunikacija između Vas i supruga za vrijeme cijelog procesa razvoda?
Reakcija Vaše djevojčice je normalna reakcija na situaciju koja je za dijete stresna i prijeteća. Djeca razvod roditelja doživljavaju kao istinski gubitak. Tema razvoda je vrlo složena i teška, no bitno je naglasiti nekoliko bitnih stvari u odnosu prema djetetu tijekom tog procesa: dijete treba ostati zaštićeno od sukoba odraslih i njihove svađe, treba znati unaprijed što će se događati te imati kontakt s oba roditelja. Kada se s djetetom razgovara o razvodu, obavezno se treba naglasiti da dijete nije krivo za razvod i da ga oba roditelja još uvijek jednako vole te da ne mora birati strane. Ono što svakako treba izbjegavati jest tražiti od djeteta da prenosi poruke drugom roditelju, vrijeđati drugog roditelja pred djetetom, tražiti od djeteta da donese mišljenje o “odraslim pitanjima” (imovina, alimentacija, viđanja, skrbništvo I sl.). Ponavljam, razvod je jako stresan, emocionalno zahtijevan i složen proces, a ovakvo ponašanje je normalna reakcija djeteta na okolnosti. No, ako ovakvo ponašanje potraje duže vrijeme bez promjene ili pozitivnog pomaka, svakako bi trebalo potražiti pomoć stručnjaka mentalnog zdravlja. Osim toga, razvod je i neizmjeran stres za Vas osobno. Koliko ste Vi snažna podrška svom djetetu, ovisi o tome koliko i sami primate podrške I pomoći kroz period razvoda. Stoga, ukoliko procijenite da bi Vam, uz podršku Vaših najbližih, od koristi mogla biti i sustavna, organizirana profesionalna potpora, pokušajte joj dati priliku. Možda Vam osobe koje se godinama bave ovakvom vrstom problema ukažu na nove načine nošenja sa situacijama, koje Vas i Vaše dijete čekaju u ovom zahtijevnom procesu.

Ukoliko se nalazite u Zagrebu, možete se obratiti u Savjetovalište za roditelje I djecu udruge Hrabri telefon na broj 01 6112 758 ili možete nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona, svakim radnim danom 9-18h na broj telefona 0800-0800.
Sretno!

Postavio : Mirjana    Datum postavljanja : 08.02.09


Pitanje: Neuspjela trudnoća

Prije dva mjeseca sam morala prekinuti trudnoću zbog, kako doktorica kaže, nezrele trudnoće. Bila sam trudna 7 sedmica i plod je narastao samo 5 mm, a trebao je oko 9 mm. Tako da su mi radili kiretazu s totalnom anestezijom. Tu operaciju sam radila u Turskoj, jer tu živim, ali još nisam savladala jezik. Sva moja komunikacija s doktoricom se odvija preko moga supruga, pa tako da mi je to malo teško. Sada sam ponovo trudna, zadnja menstruacija mi je bila 25. 11. 2008. Još nisam išla kod doktora, planiram otići za 2 sedmice. Moje pitanje je sljedece: trebam li uraditi neke posebne pretrage? Kako da se ponasam? Do sada nisam radala i ovo mi je prvo iskustvo. Moji simptomi trudnoce su nabrekle i bolne grudi, nervoza (ali ne prevelika), pospanost i to je to. Nemam mucne ni druge simptome.


dr. Vedran Hrboka
ginekolog
Poliklinika Gynenova
Istarska 21
Split
www.gynenova.hr

Odgovor: 
Jedna od dijagnoza neuspjele trudnoće je tzv. Missed abortion. Radi se o
trudnoći u kojoj je došlo do prestanka razvoja ploda. Takvu trudnoću treba
prekinuti, tj. obavlja se kiretaža. Najčešći uzrok tome je neadekvatna
genetska osnova ploda. No, isto tako i infekcija ploda može dovesti do
njegove smrti. Ona najčešće nastaje širenjem uzročnika infekcije iz donjih
dijelova ginekološkog sustava žene. Stoga bi kod Vas bilo upitno napraviti
cervikalni bris, te materijal poslati na mikrobiološku analizu, kako bi se
otkrilo eventualno postojanje infekta, te pravovremeno uklonilo adekvatnom
terapijom.

Postavio : Aida    Datum postavljanja : 05.01.09


Pitanje: Kada beba smije van?

S koliko navršene starosti beba može izaći van u kratku šetnju/vožnju? Pitanje se posebno odnosi na zimski period. Navodno je dobro da beba dok je mala udiše svježi zrak, kako kasnije ne bi dobila bronhitis.


dr. Zvonimir Zima
pedijatar
Poliklinika Helena
Svetice 36, Zagreb
www.poliklinika-helena.hr

Odgovor: 
Nekako je uobičajeno da prvi mjesec života dijete ne izlazi van izvan kuće, dok ne prođu sve možebitne porodne komplikacije ili posljedice i dok se majka dobro ne oporavi. Nakon toga može se voditi na šetnju ako nema vjetra, magle ili ako vanjska temp. nije “0” ili niže. Uvijek se dobro utopli, barem za stupanja više nogo što mi to osjećamo, izvodi se u kolicima ili nosiljci primjerenoj dobi, učvršćeno protiv ispadanja ili naglog pokretanja u vožnji (kod kočenja ili naglog skretanja i sl.). Kad je dijete u autu, treba dvostruko veći oprez i vožnju po mogućnosti učiniti što jednoličnijom, da nema naglog okretanja, kočenja, ubrzavanja, pa smanjivanja brzine i sl., jer neka djeca ne podnose dobro vožnju, pa mogu povraćati kod takve vožnje. Sve u svemu – zdravo dijete, dobro utopljeno može na zrak nakon mjesec dana starosti!

Postavio : Marko    Datum postavljanja : 05.01.09


Pitanje: Što je leukopenija, a što limfopenija?
Zanima me što znači izraz limfopenia ili leukopenia? To je pisalo na nalazu krvi. Razina limfocita je bila 0,5 imala sam upalu grla i sinusa. Doktorica je rekla da nije ništa zabrinjavajuće i dala mi tri sumameda. Molim Vašu preporuku i odgovor.
U posljednje vrijeme ruke i tijelo kao da mi je drveno. Nemam osjet uopće. Nisam do sada imala takve čudne reakcije. Što bi to bilo i što mi je za činiti?

Barbara


dr. Zvonimir Zima
pedijatar
Poliklinika Helena
Svetice 36
Zagreb
www.poliklinika-helena.hr

Odgovor: 
Limfopenija ili leukopenija je izraz kojim se označava da limfociti ili ukupno leukocita ima u krvi manje no što je za očekivati ili manje od normalnih vrijednosti za laboratorij koji ih određuje.
Neke zarazne bolesti ili infekcije jako “suprimiraju” ili smanjuju stvaranje bijelih krvnih zrnaca koji su nosioci imuniteta, pa nam je to neki pokazatelji infekcije, u prvom redu virusne. Dakle, kad kažemo da netko ima leukopeniju (smanjen broj ukupnih leukocita) ili limfopeniju (smanjenu jednu lozu bijele krve sllike), mislimo da se radi o nekoj upali u tijelu, koja to izaziva. Drugi dio pitanja nije iz moje struke, mislim da biste terbali konzultirati neurologa.



Odgovor: 
Problem koji opisujete upućuje na jedan vid poremećaja spavanja, koji kod djece nije rijetka pojava. Najčešće se radi o bezazlenom fenomenu, koji nije nužno povezivati s nekim psihičkim uzrokom. Kao što ste primjetili, dijete je u takvom stanju nekontaktibilno i teško ga možete utješiti, stoga nema smisla pokušavati. Riječi su u takvoj situaciji suvišne, isto kao i razmišljanje da niste dovoljno dobra majka. Važno je ostati u djetetovoj blizini kako bi bili sigurni da se ne može povrijediti. Ukoliko ste i dalje zabrinuti, najbolje je da se obratite pedijatru.Postavio : Jasminka    Datum postavljanja : 01.12.08


Pitanje: Epilepsija ili nešto drugo?
Imam dijete od 6,5 mjeseci koje od rođenja ima nekakve napadaje u obliku treptanja očima, katkad kašljucanjem, a sada kako raste – plače. Kao da se nečeg jako prepadne ili ga nešto guši. Nekad te napadaje možemo zaustaviti tako da ga probudimo – jer su napadaji gotovo uvijek u snu – i kad podrigne sve se smiri. Naglašavam da dijete uvijek mora podrignuti, jer ako nije podrignuo, a zaspe – uvijek dobije napadaj. Napadaji traju od 15 do 40-ak sekundi i to svakodnevno od 5 do 10 napadaja. Liječnica sumnja na epilepsiju, ali terapija koju prima već pet mjeseci ne smanjuje napadaje. Napominjem da je u dva navrata liječen od e.coli i kad je dosao kuci napadaji su mu se udvostručili. Sada smo ih opet smirili na nekoliko dnevno. Molim pomoć! Radi li se o epilepsiji ili je to nešto sasvim drugo?
Jure


dr. Zvonimir Zima
pedijatar
Poliklinika Helena
Svetice 36
Zagreb
www.poliklinika-helena.hr

Odgovor: 
Ne bih sa sigurnošću mogao reći da se radi o epilepsiji, posebno u toj dobi su napadi obično “generalizirani”. Ovo više sliči na probavne probleme, epi napadaj se ne bi smirio na podrigivanje!
Trebalo bi konzultirati najpije gastroenterologa, zbog obrade u smislu refluksa ili sličnih stvari, ako se to razjasni pozitivno(po dijete), tada ima smisa revidirati neurološku obradu u smislu epilepsije, znači pregled neurologa, uzv mozga i EEG (od toga ništa ne boli i nije opasno po dijete!)

Postavio : Jure    Datum postavljanja : 24.11.08


Pitanje: Braxton-Hickove kontrakcije?
Trudna sam 27. tjedana. Zadnjih desetak dana osjećam bezbolne kontrakcije
maternice nekoliko puta dnevno, ali ne svaki dan. Recimo, tri dana ih nisam imala,
pa ih onda imam pet dnevno. Više od mjesec dana pijem magnezij 300 i 2 x Normabel
od 2mg jer mi je posteljica malo nisko. Većinom mirujem – na bolovanju sam
i ne radim nikakve teške poslove. Bila sam prije pet dana na redovitom pregledu
kod svog ginekologa i spomenula mu te kontrakcije, pa mi je rekao da ukoliko
ću ih imati u sljedećih tjedan dana svaki dan više od 3-4, da mu se javim i
da će mi onda dati neke tablete protiv tih kontrakcija. Inače je na pregledu
bilo sve ok. Radio je i ultrazvuk. Zanima me jesu li to Braxton Hicksove
kontrakcije? Koliko ih smijem imati dnevno? Trebam li se brinuti zbog
toga, brojati ih i da li one štete bebi? Imam 29.godina i ovo mi je prva
trudnoća.
Ana


dr. Vedran Hrboka
Poliklinika Gynenova
Istarska 21
Split
www.gynenova.hr

Odgovor: 
Tijekom većeg dijela trudnoće tijelo maternice je opušteno, a vrat maternice
tvrd i zatvoren. No, već u početnim mjesecima trudnoće maternica se ponekad
može stezati i opuštati. Te kontrakcije su nepredvidive, nekontinuirane,
rijetke, neritmične. Nazivaju se Braxton-Hickove kontrakcije i u potpunosti
su bezopasne.
Uz uredan ginekološki pregled u trudnoći i karaktere kontrakcija kako ste
opisali, najvjerojatnije se kod Vas radi upravo o ovoj vrsti kontrakcija,
koje su u tom slučaju u potpunosti bezopasne i za Vas i za bebu. Naravno,
savjetujem redovite ginekološke kontrole, kako bi se te kontrakcije
adekvatno kontrolirale, odnosno pravovremeno spriječile kakve komplikacije.

Postavio : Ana    Datum postavljanja : 24.11.08


Pitanje: Odvikavanje od pelena
Moja kćer je navršila 2 godine i još se nismo riješili pelena. Naime, ona bi išla na kahlicu, ali ne i da ju skinem, bez pelene neće sjediti na njoj. Dakle, sjedila bi na kahlici odjevena! Da još pričekam s odvikavanjem ili da ju forsiram. Čula sam da ni to baš nije dobro?

Bumbica


dr. Zvonimir Zima
pedijatar
Poliklinika Helena
Svetice 36


Odgovor: Odvikavanje od pelena je dugotrajan i osjetljiv proces i ne valja žuriti. Dijete mora osjećati “svoje sfinktere”, da se u tom području nešto zbiva i mora to početi javljati, govoriti da će kakati ili piškiti. Naravno, u početku to kaže kad je već obavilo, no postepeno će to biti sve ranije, tako da će početi u zahod. Možda se može početi ujutro nakon buđenja stavljati dijete na posudu, ali ako se buni, odustanite, pa nakog vremena ili kad samo poželi, počnite ponovno. Naravno, uvijek bez prisile ili kažnjavanja! Inače, proces privikavanja može trajati i do četvrte godine i ne znači da sa djetetom nešto “nije u redu”, jer smo svaki drugačiji, različiti smo!