U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Moj deda već dugo... Ne, ovo je priča o nečemu drugome. Više nego prije, otkako sam postala mama školarca, razmišljam i uviđam razlike u poimanju života, odosa i svijeta između sebe kao klinke i svog sina, pa i današnjih klinaca uopće.
- Treneru – pederu! Prošle je godine "savršenom" rimom (ne i odgojem) počastio mog kolegu koji predaje tjelesni jedan klinac – učenik prvog razreda.
- Čekaj, pa kako ti to meni tako možeš – zamuckivao je kolega u čudu, potpuno nespreman na tu situaciju.
- Pa, kaj, ja sam razmažen! – odgovorio je klinac
Muk.
Ovo, naravno, nije ni priča o tome kako smo mi nekad znali reda, a ova današnja djeca... Iako, bih, ruku na srce, da je takvo što izvalilo moje dijete riješila to s njim na starinski način – jer to tako jednostavno ne ide.
Piše moj David zadaću. Naslov priče je «Znatiželjni mrav». Bio jednom jedan mrav koji je bio jako znatiželjan i htio je saznati kako je živjeti negdje drugdje. I tako je on odlutao od kuće i obilazio okolo-naokolo i na kraju je zaključio da je kod kuće najljepše. Pametan mrav.
I, sad, da sam na pitanja ispod teksta odgovarala ja (prije nešto manje od 30 godina) na pitanje: Koja je pouka ove priče ja bih odgovorila «Pouka priče je da je kod kuće najljepše».
I dobila bih kvačicu, peticu ili plus i moj jednostavni život bi se nastavio bez puno uzbuđenja. Škola jedan tjedan ujutro, drugi poslijepodne, mama je u svakoj kombinaciji doma, čeka s ručkom, popodne zadaća, dva puta tjedno vjeronauk u župi (o kojem u školi baš ne pričaš puno), za školske priredbe i ine svečanosti – svi u pionirsko, dakle, ni tu nemaš previše dvojbe, nedjeljom dječja misa u 9, poslije mise sladoled...
Ja bih to tako. A znate što je napisao moj sin? Dakle, na pitanje što je pouka priče u kojoj znatiželjni mrav odluta od kuće, pa proba svašta, pa zaključi da je kod kuće ipak najljepše?
On je napisao: Ako si mali, ne znači da ne možeš biti znatiželjan!!!
Ruku na srce, dijete je u pravu. Ja isto mislim da je znatiželja vrlina, tko ne proba – nikada neće znati. Samo se izgovorena riječ, odapeta strijela i propuštena mogućnost ne mogu vratiti – zaključio je i Konfucije.
A ako si «neznatiželjan» možda propuštaš životnu priliku. I zato sam ja lijepo djetetu rekla da ostavi to što je napisao, ali da još doda da je «Kod kuće najljepše».
Vuk sit, znatiželjni na broju.
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
May 16 2010 17:27:55
4570 Čitanja
· 
