U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Odlučio jedan oblak da promijeni svoj oblik. Dosadilo mu da šlagu nalikuje, da ga vjetar po svojoj volji oblikuje. Čas poprima obrise zvjerke neke, a odmah potom lik malog, plašljivog zeke. Dosadilo mu isto tako da vedrim danom u njega prstom upire dijete svako. Baš mu je dojadilo da tako bijel bude! Volio bi nekako isprobati uzorke otkačene i lude. Točkice možda ili pruge? Samo da ne nalikuje na oblake druge. Zapravo, potpuno mu je obično postalo da visoko na nebu živi. Oooo, kad bi ga bar na zemlju spustili nečiji prsti pažljivi! Jednog olujnog dana, kišom mu je otežalo tijelo tako jako da je zemlju dotaklo. U gradskom se parku za kestenovu granu uhvatio i od ostalih oblaka skrio. Držao se čvrsto sve dok kiša nije stala i skupina se oblaka razbježala. Poderao se malo na grančice sitne i vjetar mu sada pričinja probleme bitne. Radovao se jako što će imati priliku da otkrije sve ono što do sada nije. Pitao se samo kako hladnoći da odoli, kako od prehlade da ne oboli? Onako poderan i neobičan, više oblaku ni sličan. Tko ga je vidio prilično se uplašio. Kao sablast da su ugledali, prolaznici su se razbježali.
Žalostan je strašno bio, među oblake se vratit nije smio. To je bilo najgore od svega. Lutao je sve dok nije stigao na vrh nekog brijega. A na brijegu dvorac stoljetni. Napušten među žbunjem stoji u taj prohladni dan proljetni. Gleda ga oblak pa sam sebi reče:
- “Ušuljat ću se u njega kada padne veče!”
Svoje poderano tijelo skupi u obližnjoj krtičjoj rupi. Sve od ljudi da se skrije i mrak dočeka što sigurnije. Kad spustio se sumrak suri on trkom do dvorca pojuri. A ovaj, kao da je čekao stotinama ljeta da izgubljeni oblak u njega ušeta. Uz škripu, raskrili mu vrata i zagrli ga kao brata. Pokaza mu sve odaje svoje i ispriča priče o godinama što više se ne broje.
Od tada oblak u dvorcu živi i neka vas ne podilaze žmarci jezivi pri pomisli na duha - to je samo ona bezazlena, bijela, nebeska protuha.
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Jednog olujnog dana, kišom mu je otežalo tijelo tako jako da je zemlju dotaklo. U gradskom se parku za kestenovu granu uhvatio i od ostalih oblaka skrio. Držao se čvrsto sve dok kiša nije stala i skupina se oblaka razbježala. Poderao se malo na grančice sitne i vjetar mu sada pričinja probleme bitne. Radovao se jako što će imati priliku da otkrije sve ono što do sada nije. Pitao se samo kako hladnoći da odoli, kako od prehlade da ne oboli? Onako poderan i neobičan, više oblaku ni sličan. Tko ga je vidio prilično se uplašio. Kao sablast da su ugledali, prolaznici su se razbježali.
April 18 2010 21:05:38 ·
