U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
«Roko jako tužan», govori mi moj prvorođenac dok sjedi u kutu kuhinje pokraj sanduka s krumpirima i crvenim lukom. Pokušavam na razne načine izliječiti tu njegovu tugu i sve ostale boljke koje se namnožiše rođenjem njegovog mlađeg brata. Pokušavam mudro ne upasti u zamke koje postavlja koristeći nastalu situaciju, a opet ne napraviti neku kardinalnu grešku.
Njegov monocentrični svijet se srušio, pažljivo i nježno, ali ipak s posljedicama koliko, god planiran on bio. I tako ja balansiram između njegovih velikih izljeva ljubavi i brige za brata, straha da se mami nešto ne dogodi, njegovog osjećaja da nije više mamin jedini sin, iako će uvijek i zauvijek ostati prvi, i borbe za onaj veći komad od dva jednaka dijela majčinog srca.
Učimo se svi u ovoj novoj situaciji nositi sami sa sobom, a i s drugima, tražimo i pronalazimo još više ljubavi jedni za druge i preispitujemo svaki korak i postupak. Vjerojatno je i to jedan od razloga zašto se kolumna, kao i police u stanu, zastidjela pod slojem prašine što je otkrilo ovo izdajničko marčano sunce.
Već je proletjelo punih 5 tjedana, bilo snijega preko koljena i ledenih kiša, poharala nas i Xynthia, ali ipak u blažem obliku nego crijevna gripa kojoj vješto pobjegoše ova ovdje pišuća babinjača i njezin mali priljepak broj dva.
Buket žutih ruža što mi zakoniti poklonio, a sin izabrao, vješto sam osušen prearanžirala u jedan slatki kolaž. Radni narod se vratio svojim točkicama i stakalcima, a i ja polako pohodim Krabbelgruppe, iako Roko već odavno ne puže, ali tako se zove besplatna kontakt grupa u kojoj se nalaze roditelji i djeca radi zajedničkog druženja i kreativnog djelovanja, a kako vrijeme leti uskoro će i Lovro u puzače.
Da ga pohvalim: mali sisoljubac je danas zdravstveno uknjižio 5220 grama, 56cm i opseg glave 40,5cm.
O nezaboravnim danima u rodilištu u sljedećem javljanju između dva podoja, kompresija i pokojeg skoka u razvoju. Do tada osmijeh vam veliki ostavljam!
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
«Roko jako tužan», govori mi moj prvorođenac dok sjedi u kutu kuhinje pokraj sanduka s krumpirima i crvenim lukom. Pokušavam na razne načine izliječiti tu njegovu tugu i sve ostale boljke koje se namnožiše rođenjem njegovog mlađeg brata. Pokušavam mudro ne upasti u zamke koje postavlja koristeći nastalu situaciju, a opet ne napraviti neku kardinalnu grešku. 
March 03 2010 21:08:13
809 Čitanja
· 
