U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
četveromjesečnu princezu Lotu...
Dio zanimljivog intervjua prenosimo iz najnovijeg broja časopisa Mama&beba
• Je li se puno toga promijenilo otkako ste rodili?
- Sve se promijenilo: život mi se u potpunosti promijenio – zapravo nemaš života. Cijela koncentracija je usmjerena na dijete. Sve je podređeno Loti i njezinom ritmu, kupanju, dojenju... Ono između što uspiješ obaviti, kao što su odlazak u dućan ili slično, obaviš uz kolica. Nemaš neki aktivan život, osim nje. (smijeh)
• Što vam je bilo najteže?
- Najteže mi je bilo dojenje. To mi je zaista najteže iskustvo, i dandanas mi je to teško, no nekako sam se navikla, i znam da je to za nju dobro pa sam se tako isprogramirala. Prilično su mi bradavice popucale, a kako sam imala puno mlijeka i manja prsa, bilo je bolno, barem dok mi se kanali i cijeli taj sustav nisu razradili, što je trajalo. Većina će žena reći kako je dojenje super i kako je praktično i kako se ne moraš posebno truditi... Meni nije baš praktično i nemam takvo pozitivno iskustvo. Nisam tip koji će dok je u šetnji ili u kafiću, sjesti i podojiti dijete, jer mi je to preintimna stvar, pa za svako hranjenje moram biti doma, i to ga čini nepraktičnim. Uostalom, malo mi smeta to što svi stvaraju pritisak na majke zbog dojenja. Trenutno je „u modi“ dojenje, a takve stvari nisu element za neku pomodnost, jer kod žena koje psihički nisu na to spremne može se samo javiti kontraefekt, a to opet nije dobro za dijete. Stvorila se takva atmosfera da ako ne možeš dojiti, automatski si loša majka. Mislim da je to doista kontraproduktivno.
• Je li vam dolazak iz bolnice kući bio stresan? Kako uopće pamtite to cijelo razdoblje?
- Nije bio stresan, malo sam duže bila u bolnici zbog prsa, a kada smo došle kući, mogla sam se opustiti jer sam znala da sada stvaramo neki svoj red i neki svoj svijet. Zbog toga mi je bilo puno lakše; nisi podređen bolničkom rasporedu, imaš više komocije, a i hrana je tu, napokon domaća hrana! (smijeh)
...
• Spava li noću ili vas još uvijek budi?
- Prva dva tjedna je puno spavala, no to je brzo prestalo. Sada spava po noći, od 11 navečer do 5-6 ujutro, ali danju jako rijetko. Užasno je živa i sve je zanima, mora se družiti, sve gleda i promatra. Nema vremena za spavanje i točno vidim kako se bori sa snom jer želi biti budna i upletena u događanja. No uspjela sam naći način na koji je uspavljujem navečer: držim je za ručice pa obično tada zaspi.
TATINA CURICA
Kako se Kristijan snašao u ulozi oca?
Odlično. Ugodno sam iznenađena, vrlo suvereno vlada očinskim vještinama. Jedino što puno radi pa su skupa samo navečer.
• Mislite li da će je razmaziti, kao svaki otac svoju „malu curicu“?
- Mislim da hoće. To je uvijek hendikep jer znam da ću ja biti babaroga: bit ću ona koja uvodi red, a on će, nakon što cijeli dan bude radio, doći kući i igrati se s njom nekoliko sati. Lota će obožavati svoga tatu, a mama će biti babaroga jer će govoriti da mora jesti, spavati, obući se... I to je jednostavno tako.
• Razmišljate li o povratku na posao ili vam je takvo razmišljanje miljama daleko?
- Ne još. Ne razmišljam uopće o tome, imam još puno stvari koje moram obaviti s Lotom prije povratka na posao.
• Znamo da majkama teško pada vraćanje na prvobitnu težinu. Kako je vama? Poduzimate li nešto po tom pitanju?
- Ne poduzimam. Ja sam se jako udebljala tijekom trudnoće, ali nekako vjerujem da je iz nekog razloga to trebalo tako biti. Sigurno ću se vratiti na prvobitnu težinu, uopće se ne zabrinjavam oko toga. Genski su mi svi po maminoj lozi mršavi, i cijeli sam život bila mršava te nisam pazila što jedem niti me to zabrinjavalo, stoga vjerujem da će sve biti u redu. Uostalom, još uvijek dojim. Kako bih imala mlijeka, moram dobro jesti, inače ne bi bilo pošteno prema djetetu, prema tome – sve u svoje vrijeme. Stvarno zadnja stvar o kojoj razmišljam.
• Dijelite li iskustva s kolegicama glumicama? Slušate li njihove savjete?
- Čujem se i inače, privatno, sa svojim kolegicama, neke od njih imaju djecu, a neke nemaju. No poslušala sam savjet Nataše Dangubić, koja mi je savjetovala da što prije napravim razliku između dana i noći. Mislim da je to dobro za dijete i vjerujem da je to razlog zašto Lota spava cijelu noć. Inače ima puno savjeta, no nisu svi primjenjivi za svako dijete. Svaka je mama individualna, a o djeci da ne govorim. U odgoju nema pravila, slažem se da djeca trebaju imati red, no nisam za dresuru. Djeca trebaju imati svoju slobodu unutar koje će se razvijati.
Ostatak zanimljivog intervjua pročitajte u najnovijem broju časopisa Mama&beba
September 30 2009 09:35:34
1941 Čitanja
· · · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
- Najteže mi je bilo dojenje. To mi je zaista najteže iskustvo, i dandanas mi je to teško, no nekako sam se navikla, i znam da je to za nju dobro pa sam se tako isprogramirala. Prilično su mi bradavice popucale, a kako sam imala puno mlijeka i manja prsa, bilo je bolno, barem dok mi se kanali i cijeli taj sustav nisu razradili, što je trajalo. Većina će žena reći kako je dojenje super i kako je praktično i kako se ne moraš posebno truditi... Meni nije baš praktično i nemam takvo pozitivno iskustvo. Nisam tip koji će dok je u šetnji ili u kafiću, sjesti i podojiti dijete, jer mi je to preintimna stvar, pa za svako hranjenje moram biti doma, i to ga čini nepraktičnim. Uostalom, malo mi smeta to što svi stvaraju pritisak na majke zbog dojenja. Trenutno je „u modi“ dojenje, a takve stvari nisu element za neku pomodnost, jer kod žena koje psihički nisu na to spremne može se samo javiti kontraefekt, a to opet nije dobro za dijete. Stvorila se takva atmosfera da ako ne možeš dojiti, automatski si loša majka. Mislim da je to doista kontraproduktivno. 
- Nije bio stresan, malo sam duže bila u bolnici zbog prsa, a kada smo došle kući, mogla sam se opustiti jer sam znala da sada stvaramo neki svoj red i neki svoj svijet. Zbog toga mi je bilo puno lakše; nisi podređen bolničkom rasporedu, imaš više komocije, a i hrana je tu, napokon domaća hrana! (smijeh)
- Mislim da hoće. To je uvijek hendikep jer znam da ću ja biti babaroga: bit ću ona koja uvodi red, a on će, nakon što cijeli dan bude radio, doći kući i igrati se s njom nekoliko sati. Lota će obožavati svoga tatu, a mama će biti babaroga jer će govoriti da mora jesti, spavati, obući se... I to je jednostavno tako. 
September 30 2009 09:35:34
1941 Čitanja
· 
