U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Glumicu Marijanu Mikulić gledali smo u serijama Obični ljudi i Ponos Ratkajevih, no u posljednje vrijeme jedina uloga koja je doista zanima uloga je mame šestomjesečnog sinčića Ivana. U nastavku pročitajte kako je protekla Marijanina trudnoća, je li uspjela izgubiti svih trideset nakupljenih kilograma, zašto je nakon porođaja s Ivanom morala ostati u bolnici te kako se snalazi bez svakodnevne pomoći baka i djedova...
• Jedna ste od rijetkih žena koja nakon vjenčanja nije trebala razmišljati o tome hoće li promijeniti ili dodati suprugovo prezime – naime, oboje ste se i ranije prezivali Mikulić. Kako je proteklo vaše vjenčanje. Je li bilo baš onakvo o kakvom ste maštali?
- Sve je bilo kako sam zamislila jer sam „iza sebe“ imala mamu i tete koje su kod kuće sve pripremile, primale goste, pospremale i pomagale baš u svemu... Ja sam se tako mogla posvetiti organizaciji samog vjenčanja i svega što uz to ide, od glazbe, cvijeća, pozivnica... Pozivnice sam sama izradila, a dobar dio i pisala sama ručno, tako da mi je zaista trebalo dosta vremena, no sve je na kraju ispalo odlično! • Kako ste doživjeli saznanje o trudnoći? Jeste li bili iznenađeni ili ste planirali bebu?
- Htjeli smo bebu, i oboje smo bili izvan sebe kada smo saznali da ćemo je i dobiti. Zato nas je i pogađalo medijsko nagađanje o trudnoći, jer se poklopilo s našim planovima, ali se počelo o tome pisati puno ranije nego što se zaista dogodilo.
•Budući da ste mlada mama, jeste li među svojim prijateljicama jedna od prvih koja je upoznala čari majčinstva? Imate li vremena za ženska druženja i imaju li cure razumijevanja za vaš novi način života?
- Imam jako veliku obitelj pa neke rođakinje već imaju i po troje djece, a ima ih i koje su rodile baš negdje kada i ja, tako da međusobno razmjenjujemo iskustva i savjete. Moram priznati i da je puno jednostavnije sada se družiti s ljudima koji imaju djecu, jer oni koji ih nemaju, baš i nisu uvijek puni razumijevanja za situacije kada je dijete cendravo, pospano... A to je sve sasvim normalno – pa ne može dijete uvijek biti dobro raspoloženo! • Je li vam trudnoća protekla ugodno?
- Trudnoća je bila kakvu sam samo poželjeti mogla: samo sam uživala, odmarala se, jela i mazila svoj veliki trbuh (smijeh)! Tako sam i dobila trideset kilograma. Svi su me zezali da će mi i dijete sigurno samo spavati i jesti.
• Gdje ste rodili i kako je protekao porođaj? Je li i suprug bio s vama?
Rodila sam u Petrovoj bolnici. Dobila sam epiduralnu i drip, i sve je prošlo jako brzo i bezbolno. Josip je cijelo vrijeme bio sa mnom i to mi je jako puno značilo!
• Tko vam je najviše pomagao prvih mjeseci nakon Ivanova rođenja?
- Josipova je mama uzela cijeli godišnji odmor i došla iz Njemačke u Zagreb, ali smo na žalost Ivan i ja prvih dvadeset dana proveli u bolnici, tako da je unuka vidjela samo kad bi nam došla u posjet. No kada smo konačno izašli iz bolnice, moja je mama bila tu dva tjedna te je dolazila svaka dva tjedna na nekoliko dana, i to nam je iznimno puno značilo. Kako je Ivan samo dva dana nakon porođaja zbog visokog CRP-a (C-reaktivni protein) i bakterijske infekcije završio na intenzivnoj njezi, moram priznati da su to bili najteži trenutci u mom životu. Smjela sam samo nakratko ući k njemu jednom na dan – srce mi je pucalo. I baš kad je sve krenulo nabolje i kad sam ga konačno mogla dojiti četiri puta na dan, dobio je bronhitis i odmah su ga iz Petrove poslali u Zaraznu bolnicu. No ondje sam mogla biti cijeli dan s njim, a nakon tri dana i ja sam dobila smještaj i napokon provodila 24 sata na dan sa svojom bebom. Bilo mi je jako teško fizički jer praktično nisam uopće ležala nakon porođaja, no mogla sam napokon biti sa svojim djetetom, hraniti ga, presvlačiti, i bila sam i više nego presretna!
• U ovom našem srpanjskom broju pišemo o tome kako se žene osjećaju u svome tijelu nakon porođaja. Sve smo mi na ovaj ili onaj način opterećene svojim izgledom, tijelom koje se, koliko god mi to pokušavale prikriti, nakon porođaja mijenja. Svatko tko vas vidi reći će kako izgledate prekrasno, jednako kao i prije trudnoće. No kako se vi osjećate, kako ste se osjećali nakon porođaja i jeste li povratak u formu ubrzali nekim vježbama?
- Uh, kada u šest mjeseci dobijete trideset kilograma, a nakon porođaja ode tek njih petnaestak, malo je teža borba za povratak u formu. Ja sam sada već na staroj kilaži, ali nisam imala vremena za vježbanje, pa se koža rastegnula i sve se nekako objesilo od tih velikih oscilacija težine, pa je logično da jedva čekam početi vježbati da se sve to polako vrati na svoje mjesto. Ipak, moram priznati da je izvrstan osjećaj nakon toliko vremena uvući se u neke stare stvari.
• Imate li kakvu pomoć oko Ivana i kućanstva budući da bake i djedovi ne žive ovdje pa ne možete računati na tu vrstu dragocjene pomoći?
- Joj, tek sada vidimo koliko bi nam bilo od pomoći da barem ponekad netko uskoči, ali borimo se i snalazimo sami. Ja sam u visokoj trudnoći imala jednu gospođu koja mi je pomagala, ali sada više ne, jer se nekako ne osjećam dobro kada mi manje-više nepoznati ljudi čiste i peru stvari, pogotovo Ivanove – ne bih to mogla ni zamisliti. Stoga je kod nas ponekad sve blistavo, a ponekad je totalni kaos... Ali trudim se ne opterećivati se previše time.
• Kako je bilo s dojenjem u početku? Jeste li se brzo „uhodali“ ili ste prolazili muke kao većina mama?
- Ivan je pravi mali proždrljivko! Čak i s bronhitisom, kada je morao sisati u nekoliko navrata jer mu je bilo teško, nije odustajao dok se ne bi najeo, tako da s dojenjem, hvala Bogu, nismo imali nikakvih problema!
Ostatak zanimljivog intervjua pročitajte u najnovijem broju časopisa Mama&beba
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Glumicu Marijanu Mikulić gledali smo u serijama Obični ljudi i Ponos Ratkajevih, no u posljednje vrijeme jedina uloga koja je doista zanima uloga je mame šestomjesečnog sinčića Ivana. U nastavku pročitajte kako je protekla Marijanina trudnoća, je li uspjela izgubiti svih trideset nakupljenih kilograma, zašto je nakon porođaja s Ivanom morala ostati u bolnici te kako se snalazi bez svakodnevne pomoći baka i djedova... 
• Kako ste doživjeli saznanje o trudnoći? Jeste li bili iznenađeni ili ste planirali bebu?
• Je li vam trudnoća protekla ugodno? 
July 29 2009 16:19:37
1226 Čitanja
· 
