U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
DARIA&NINA: "U slatkom iščekivanju žestoke konkurencije!"
Upoznajte sedmomjesečnu ljepoticu Ninu, čija ponosna mama Daria Knez Rukavina, u listopadu očekuje novu bebu...
Veselje obitelji Knez Rukavina osjeća se već pri samom ulasku u njihov novi, vedro uređeni dom u zagrebačkom naselju Kruge. Jasno je na prvi pogled i tko je glavna zvijezda u ovoj obitelji. Barem za sada. Jer mala Nina još i ne sluti da će već u listopadu dobiti žestoku konkurenciju. Stoga smo na samom početku upitali mamu Dariju kako je doživjela saznanje o drugoj trudnoći i koja je bila njezina prva reakcija?
- Veselje, strah, veselje, o Bože, o Isuse, veselje, veselje... Suprug i ja željeli smo da razlika među našim klincima bude što manja, zbog njih samih prije svega, i potajno se nadali da će Nina za dvije-tri godine dobiti seku ili brata. Ali da smo ostali iznenađeni – to jesmo, pogotovo što sam u to vrijeme isključivo dojila, a kažu da je dojenje odlična kontracepcija... Hmmm.
• Koliko je novoga u vaš život unijela Nina?
- Više se i ne sjećam kako je bilo prije – kao da je oduvijek tu, baš ovakva kakva jest: kuštrava, brbljava, mazna, s puno karaktera, najljepša na svijetu. Manje se spava, manje vodi računa o sebi, sve je u drugom planu… Suvišno je to i spominjati. A osjećaji kojima sam preplavljena... Sve mame znaju o čemu pričam. Moj je život tek s njom dobio svoj smisao. Tek sada znam zašto sam ovdje – da budem mama.
• Očekujete li jednaku količinu promjena i s dolaskom druge bebe ili vjerujete da nakon prvog djeteta sve ide lakše i posve prirodno?
- Mislim da ću biti barem malo opuštenija jer sad ipak imam neka saznanja iz prve ruke. Kada su bebice posve male, tada su najslađe, tako čarobne i krhke, kao male pahuljice, i od straha da ne napraviš nešto krivo, zapravo i ne uživaš u potpunosti. Mi smo Ninu punih mjesec dana nosili u jastuku jer je bila tako sićušna – mrva naša! Bilo nas je strah spavati pokraj nje da ju slučajno ne udarimo dok spavamo, pa bih je svaki put nakon dojenja malo pomazila i stavila u njezin krevetić. A kako nije podrigivala prvih mjesec dana, neprestano sam bila u strahu da ne bljucka pa sam je stalno okretala na bok i gledala dok spava. Mislim da će i drugi put sve biti isto, poznajući sebe, ali ipak bez grča i s više sigurnosti.
Užitak u trudnoći
• Jeste li za vrijeme prve trudnoće bili aktivni i puno radili?
- Pa i nisam baš. Otišla sam na bolovanje u četvrtom mjesecu trudnoće i zapravo sam cijele dane čitala, šetala i odmarala se. Nisam išla ni na neka javna događanja (kao da inače idem, ha-ha). Baš sam se izolirala od svega i uživala u sretnom iščekivanju. Sada planiram isto: biti sa svojom malom velikom obitelji i uživati u svemu što je pred nama.
• Kako je prošla vaša prva trudnoća, a kako sada prolazi druga?
- U tom sam razdoblju puno pričala sa svojom mamom o njezinim trudnoćama i na neki smo se način još više zbližile i povezale. Volim njezinu praktičnost, stručnost i jednostavnost, za razliku od nekih mojih filozofskih vrludanja, tako da su naši razgovori na mene djelovali umirujuće. Tomica je u to doba puno radio, kao pravi hunter, a sada želi što više vremena provesti s nama doma, i to i njemu i meni puno znači. A najviše našoj maloj velikoj djevojčici koja uživa u dugim šetnjama sa svojim tatom.
Brz porođaj
• A porođaj? Gdje ste i kako rodili Ninu te priželjkujete li slično ili sasvim drukčije iskustvo u ovoj trudnoći?
- Cijelu prvu trudnoću vodio mi je prof. Šimunić, pa tako i ovu drugu, i zaista se osjećam mirnom i u sigurnim rukama jer on je najbolji od najboljih. Rodila sam u Petrovoj bolnici i cijela je ekipa bila sjajna: liječnici, babice, medicinske sestre… Moram ih pohvaliti: puni su strpljenja, lijepih riječi i prije svega vrhunski u svome poslu. Sam porođaj bio je brz i duboko u sebi priželjkujem isti takav i sada, i da moj mužić bude opet sa mnom i da me nasmijava i broji bebici prstiće kada ugleda svjetlo dana. Kada bi sve bilo kao i s Ninom, bilo bi super.
Ostatak zanimljivog intervjua pročitajte u najnovijem broju časopisa Mama&beba
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Veselje obitelji Knez Rukavina osjeća se već pri samom ulasku u njihov novi, vedro uređeni dom u zagrebačkom naselju Kruge. Jasno je na prvi pogled i tko je glavna zvijezda u ovoj obitelji. Barem za sada. Jer mala Nina još i ne sluti da će već u listopadu dobiti žestoku konkurenciju. Stoga smo na samom početku upitali mamu Dariju kako je doživjela saznanje o drugoj trudnoći i koja je bila njezina prva reakcija? 
- Mislim da ću biti barem malo opuštenija jer sad ipak imam neka saznanja iz prve ruke. Kada su bebice posve male, tada su najslađe, tako čarobne i krhke, kao male pahuljice, i od straha da ne napraviš nešto krivo, zapravo i ne uživaš u potpunosti. Mi smo Ninu punih mjesec dana nosili u jastuku jer je bila tako sićušna – mrva naša! Bilo nas je strah spavati pokraj nje da ju slučajno ne udarimo dok spavamo, pa bih je svaki put nakon dojenja malo pomazila i stavila u njezin krevetić. A kako nije podrigivala prvih mjesec dana, neprestano sam bila u strahu da ne bljucka pa sam je stalno okretala na bok i gledala dok spava. Mislim da će i drugi put sve biti isto, poznajući sebe, ali ipak bez grča i s više sigurnosti. 
- Pa i nisam baš. Otišla sam na bolovanje u četvrtom mjesecu trudnoće i zapravo sam cijele dane čitala, šetala i odmarala se. Nisam išla ni na neka javna događanja (kao da inače idem, ha-ha). Baš sam se izolirala od svega i uživala u sretnom iščekivanju. Sada planiram isto: biti sa svojom malom velikom obitelji i uživati u svemu što je pred nama.
- Cijelu prvu trudnoću vodio mi je prof. Šimunić, pa tako i ovu drugu, i zaista se osjećam mirnom i u sigurnim rukama jer on je najbolji od najboljih. Rodila sam u Petrovoj bolnici i cijela je ekipa bila sjajna: liječnici, babice, medicinske sestre… Moram ih pohvaliti: puni su strpljenja, lijepih riječi i prije svega vrhunski u svome poslu. Sam porođaj bio je brz i duboko u sebi priželjkujem isti takav i sada, i da moj mužić bude opet sa mnom i da me nasmijava i broji bebici prstiće kada ugleda svjetlo dana. Kada bi sve bilo kao i s Ninom, bilo bi super.
May 06 2009 11:14:29
1440 Čitanja
· 
