U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Slovo po slovo, vitak stas? Najbolje stvari uvijek su najjednostavnije!
Pisanje je alat za gubitak prekomjernih kilograma - zanemaren, nedovoljno korišten i krajnje moćan. Ma da? Je li doista moguće promijeniti kilažu promjenom stanja svijesti? Uzmite olovku i isprobajte sami.
Stručnjakinja sam za kreativnost, ne za dijete, kaže Julia Cameron. Zašto onda pišem knjigu o mršavljenju? Zato što sam slučajno naletjela na načelo gubitka kilograma koje funkcionira.
Tijekom 25 godina podučavala sam kako odblokirati kreativnost, dvanaestotjedni proces utemeljen na mojoj knjizi The Artist's Way. S pozicije predavačice mogla sam vidjeti kako se životi mijenjaju i, na moje veliko čuđenje, kako se mijenjaju i tijela.
Potrajalo je neko vrijeme prije no što sam shvatila što se događa, no nije bilo dvojbe - polaznici koji su bili bucmastiji na početku seminara do kraja bi postali vidljivo mršaviji i općenito bi bili u boljoj formi. Što se događa, upitala sam se. Jesam li umišljala ili je doista postojalo "prije" i "poslije"? Postojalo je!
Moje iskusno oko primijetilo je da je gubitak tjelesne težine često nuspojava oporavka kreativnosti. Jedemo li previše, to blokira našu kreativnost. To se može i okrenuti na drugu stranu: možemo iskoristiti kreativnost da blokiramo naše prejedanje, upotrijebiti alate kreativnosti za napad na prekomjernu težinu, promijeniti našu kilažu promjenom stanja naše svijesti. Vjerovali ili ne, pisanje je alat za gubitak prekomjernih kilograma - zanemaren, nedovoljno korišten i krajnje moćan. Sve sam probala...
Nije da nisam pokušala s tradicionalnim dijetama. Naprotiv, smatram se stručnom amaterkom na tom području. Tijekom godina isprobala sam Atkinsovu (podigla je razinu mog kolesterola), South Beach (sve što sam izgubila vratilo bi se čim bi se makla od prve faze), Overeaters Anonymous (manjak hrane me izluđuje, a to je nešto što također nastojim izbjeći). Okrenula sam se i Weight Watchersima (no, brojanje točke za točkom je i samo svojevrstan oblik ludila.)
Znam brojati riječi. Gradeći više od 25 knjiga, naučila sam da se svaka riječ broji, baš kao i svaka kalorija. Odjednom - doslovno - našla sam hranu za misli. Što kad bi riječi mogle biti konzumirane umjesto kalorija? Čim mi je ta ideja pala na pamet, znala sam da je istinita. Prejedamo se jer nas nešto izjeda Svi znamo da se prejedamo zato što nas nešto izjeda. Što ako bismo se zapitali to pitanje - izravno, rutinski - svaki put kad jedemo? Što ako bismo, kad nas pogodi želja da nešto gricnemo, samo rekla sama sebi: "Što me izjeda? Odakle ta nagla želja za jelom?" Što bi se dogodilo ako bih odvojila trenutak i zapisala svoje osjećaje? Što ako bih si dala hranu za misli, umjesto grickalica?
Kad već možemo iskoristiti hranu da bismo blokirali osjećaje, zašto ne bismo upotrijebili riječi da blokiramo put prema želucu hrani koja će nas opteretiti? Kalorije, na kraju, nisu ništa drugo do jedinice energije. A to su i riječi. Pisanje je metaboliziranje života
Ta me zamisao ushićuje. Dugogodišnje spisateljsko iskustvo naučilo me da je pisanje način metaboliziranja života. Ako mogu pisati o nečemu, mogu se i nositi s time - često i blagonaklono. Može li pisanje biti način kroćenja i samog metabolizma? Mislim da bi moglo biti. Nisam nikad bila ni mršavica, niti bucka - sve dok nisam morala početi piti lijek čija je nuspojava bila debljanje. Morala sam ga piti. U očima mog liječnika, debljanje je bila mala cijena za održavanje mentalne stabilnosti. Sigurno, pomislila sam, mora biti nekog puta kako izaći iz te situacije. Može li to biti pisanje?
Tijekom 25 godina, koliko podučavam deblokiranje kreativnosti, jedan od alata koje redovno koristim je pisanje jutarnjih stranica. Koliko često sam vidjela moje polaznike kako ih koriste da bi smanjili kilažu, zajedno s kreativnim inhibicijama? Iako smo često u potrazi za renesansom kreativnosti, fizička renesansa često ide s njom ruku pod ruku.
Polaznici često dolaze buckasti i depresivni. Kažem im da pišu. Redovna dijeta razmišljanja o sebi brzo počne regulirati prejedanje. Kilogrami nestaju. Kako njihove jutarnje stranice polako metaboliziraju njihove živote, tako više se ne prejedaju da bi blokirali svoje komplicirane osjećaje. Kreativnost raste, kilaža pada. Iz moje perspektive, preobrazba je često zapanjujuća. Blokade nestaju, kologrami se tope...
Laura, učiteljica u vrtiću, počela je micati blokade svojoj kreativnosti kao, neuvijeno govoreći, zbilja predebela osoba. Visoka, još uvijek lijepa plavuša imala je dvadesetak kilograma viška. Oblačila se u crno ne bi li izgledala mršavije, ali taj privid nije bio uvjerljiv. Laura je bila onaj tip žene za koju ljudi redovno kažu da je šteta što ima toliko kila jer ima tako lijepo lice.
Bila je izložena nasilju tijekom djetinjstva, pa je vrlo rano naučila blokirati svoje osjećaje hranom. Pišući svoje dnevne jutarnje stranice, počela se suočavati sa svojim uzburkanim osjećajima.
Poriv za blokiranjem osjećaja hranom počeo se topiti, a s njima i kilogrami. Nakon dvanaestog tjedna Laura je bila puno mršavija. Gubitak težine pripisuje pisanju. "Toliko me toga mučilo", prisjeća se. "Moje jutarnje stranice bila su seanse tijekom kojih bi vidjela što me smeta i radila na tome." Jednom kad je shvatila što ju izjeda, više se nije morala prejedati. Pisanje osvješćuje!
Pisanje osvješćuje. Kad se osvjestimo, teže se ponašati nesvjesno. Jednom kad se uhvatimo kako žderemo da bismo potisnuli osjećaje, pomalo će postati lakše okrenuti se riječima umjesto hrani. Zato, kad vas spopadne želja za nečim slatkim, nemojte otvoriti hladnjak, već okrenite novi list. Vaša će kreativnost odgovoriti pojačanim tijekom uvida i ideja.
"Bilo mi je navrh jezika", često kažemo kad nam neka zamisao pobjegne. Ono što ne shvaćamo jeste da ideje često žive na vrhu našeg jezika, a mi ih utapamo prejedanjem. Michael, pisac, kaže da mu kreativnost presahne kad jede slatkiše i slane grickalice. No, kad pojede krušku, tijek misli i ideja vrati se. Mary Alice, također spisateljica, kaže da - kad zapiše osjećaje - biva nagrađena povećanim tijekom kreativne moći. "Kao da, imenujući jednu stvar, dobijem imena puno drugih stvari", kaže ona.
Naši osjećaji postaju nam poznati. Kao takvi, više nisu saboteri koji nas tjeraju na prejedanje. Svi smo prirodno kreativni i svi možemo biti kreativniji no što jesmo. Kako se odričemo naših sredstava blokade, preuzimamo moć u svoje ruke. Kile nestaju, uvid dolazi
Iako mnogi moji polaznici kažu da su pronašli nove i uzbudljive živote nakon što su pratili moj rad s kreativnošću, ne mogu vam obećati novu karijeru ako se bacite na dijetu pisanjem. Ono što vam mogu obećati je povećana jasnoća, više energije i produktivnosti.
Dok pišete, gubit ćete na kilaži i dobivati na uvidima. Skidajući blokadu za blokadom, dobit ćete pristup energiji koja se krije iza njih. Što ćete se bolje poznavati, izvorište vašeg kreativnog rada postajat će - zajedno s vama - sve originalnije. Što ćete biti vitkijima, to ćete jasnije razmišljati. S gubitkom kila prestat ćete čekati na čarobni štapić koji će preobraziti vaš život. Umjesto toga, shvatit ćete da je taj čarobni štapić, u stvari, olovka i da s njom u ruci možete promijeniti svoj život.
Za razliku od drugih dijeta, koje tvrde da samo one imaju pravi odgovor, dijeta pisanjem bit će uspješna u kombinaciji s bilo kojim razumnim planom prehrane. Pisanje je ključno. Možete to raditi uz bilo koju dijetu. Dijeta pisanjem samo će vam pomoći da povećate izglede za uspjeh.
Izvor: The Writing Diet: Write Yourself Right-Size, Julia Cameron
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Svi znamo da se prejedamo zato što nas nešto izjeda. Što ako bismo se zapitali to pitanje - izravno, rutinski - svaki put kad jedemo? Što ako bismo, kad nas pogodi želja da nešto gricnemo, samo rekla sama sebi: "Što me izjeda? Odakle ta nagla želja za jelom?" Što bi se dogodilo ako bih odvojila trenutak i zapisala svoje osjećaje? Što ako bih si dala hranu za misli, umjesto grickalica?
April 15 2009 11:56:53
636 Čitanja
· 
