U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Aida & Leonardo: Tako holivudski, a tako pristupačni!
Tijekom nedavnog boravka obitelji Ljubičić u Hrvatskoj, za trajanja ATP turnira PBZ Indoors, u veljači u Zagrebu, pred objektiv naše fotografkinje imali smo zadovoljstvo dovesti tromjesečnog Leonarda, novu obiteljsku „zvijezdu". I dok je tata Ivan nakon samo nekoliko dana provedenih u Zagrebu odmah otputovao na sljedeći turnir, mama Aida i Leonardo iskoristili su još nekoliko slobodnih dana kako bi posjetili baku i djeda i uživali u Aidinu roditeljskom domu u okolici Opatije.
Vrativši se sa snimanja, komentar naše fotografkinje Jasmine bio je možda najbolji uvod u ovaj intervju: "Još nikad nisam upoznala nekoga tko živi životom holivudske zvijezde, a pritom toliko čvrsto stoji na zemlji i tako je simpatičan, pristupačan i gostoljubiv!".
Alda i Ivan upoznali su se još u osnovnoj školi, zajedno su prolazili mnogo toga: od mukotrpnih početaka Ivanove karijere, pa do današnjega, za neke možda glamuroznog, ali istodobno i iscrpljujućeg načina života, ispunjenog čestim putovanjima, boravcima u hotelima te napetim trenucima na teniskim terenima. Stoga nas jo, na samom početku, zanimalo što se u njihovim životima promijenilo dolaskom novog člana u obitelj.
- Mislim da svi roditelji znaju da se na ovo pitanje ne može odgovoriti u nekoliko rečenica. Život nam se od njegova rođenja okrenuo naopako, ali je istovremeno sve sjelo na svoje mjesto. Shvatili smo da su svi klišeji koje smo godinama slušali o tom iskustvu istiniti i da te zbilja ništa ne može pripremiti na količinu i intenzitet emocija i događaja koji te preplave djetetovim rođenjem.
Jedna je od najvećih promjena definitivno je da Ivan više nije glavna "zvijezda" u obitelji. Naime, s obzirom na zahtjevnosti karijere profesionalnog tenisača, do Leonardova je dolaska sve bilo podređeno njemu i njegovom rasporedu, ali je sada glavni akter definitivno Leo. i trudimo se učiniti sve da on bude što zadovoljniji i da mu život bude što jednostavniji.
• Svojedobno ste izjavili da nećete postati roditelji sve dok Ivan aktivno igra upravo zato što želite djetetu osigurati mir, red i rutinu. No, eto, nekoliko godina kasnije tromjesečni Leonardo već putuje i prati tatu na turnirima. Što vas je navelo da promijenite svoju odluku i kako se uspijevate organizirati na putovanjima s tako majušnom bebom?
- Ivan i ja smo oduvijek željeli imati prvo dijete prije tridesete godine, i eto, tako se na kraju i desilo. Mislim da je ta izjava bila krivo interpretirana, jer smo rekli da ne smatramo da je vrijeme za dijete u toj, izuzetno turbulentnoj i zahtjevnoj fazi njegove karijere.
Sada je situacija ipak drugačija: Ivan je puno stvari koje je sebi postavio kao cilj već odradio i realizirao se kao igrač, te smo oboje zaključili da je upravo sada idealno razdoblje za prinovu u obitelji. Smatramo da je za podizanje djeteta potrebna velika količina energije i vremena, koju je lakše pružiti u (relativno) mlađoj životnoj dobi. Također, bilo bi lijepo da Leonardo ima i neke uspomene iz tatinih igračkih dana...
POROĐAJ U RIJECI
• lako živite u Monte Carlu, odlučili ste roditi u Rijeci. Kako to?
Uvijek mi je to bita prva i jedina opcija iz nekoliko razloga: Rijeka je moj rodni grad i tu su moja obitelj I prijatelji i tu se osjećam doma. Osim toga, trudnoću mi je vodio dr. Vlastelić iz KBC-a Rijeka i u njega sam imala potpuno povjerenje, pa sam željela da me on i porodi.
• Kako je protekao porođaj? Je li to za vas bilo stresno Ili lijepo iskustvo? Možda oboje pomalo?
Mislim da je porođaj svima stresno iskustvo, ne nužno u negativnom kontekstu. Ipak je to - a pogotovo prvi porođaj - situacija s kojom se žena prvi put susreće u životu, a koja ima toliko puno konotacija. Ja sam svojim porođajem zadovoljna, osjećala sam se sigurno i zbrinuto: dr. Vlastelić, dr. Ćuk i cijela ekipa u rodilištu potrudili su se da se osjećam dobro i na tome sam im zbilja zahvalna. I ono najvažnije - Ivan je bio uz mene. Za mene je zbilja bilo istinito ono što mi je mama stalno ponavljala kada bismo razgovarale o porođaju: jednom kada se dijete rodi - sve zaboraviš. U trenutku kada je Leonardo stigao, i Ivan i ja smo plakali, a nikada neću zaboravili onaj nevjerojatan osjećaj apsolutne sreće kada su mi ga položili na prsa. Doista se ništa ne može mjeriti s time. Jednom riječju - čudo!
Ostatak zanimljivog intervjua pročitajte u najnovijem broju časopisa Mama&Beba!
March 05 2009 15:40:12
1355 Čitanja
· · · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!