U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Mala djeca najčešće vide sebe kao centar svega što se događa. Oni mogu umisliti da je nešto što su oni rekli, mislili ili učinili bio razlog nečijoj smrti. Neka djeca su izuzetno ljubazna baš iz razloga jer imaju grižnju savjesti. Mada djetetovo ljubazno ponašanje može odgovarati okolini, važno je zapamtiti da je to reakcija djeteta koju treba obraditi
Dječja sposobnost razumijevanja smrti razvija se s djetetovom zrelošću. Jako je važno pričati s djetetom na način koji je prilagođen njegovoj dobi. Svi ljudi će umrijeti. Mi smo svjesni toga, ali svejedno bude teško prihvatiti tu činjenicu kad netko od bliskih ljudi umre. Djeca, baš kao i odrasli, reagiraju različito kad doznaju da je netko umro.
Nekoliko uobičajenih reakcija je:
- strah, duševna tjeskoba
- grižnja savjesti
- jaka sjećanja
- tuga, čežnja
- ljutnja i ponašanje koje izaziva pažnju
- bolovi u tijelu
- problemi u učenju Djeca mlađa od pet godina
Za djecu ispod pet godina smrt nije kraj. Oni ne razumiju da sve životne funkcije prestaju i da će svi jednom umrijeti. Oni mogu postavljati pitanja kada će se tata vratiti ili mogu li sačuvati hranu koju će dati djedu sljedeći put kad odu na groblje. Budući ne razumiju značenje riječi smrt teško će razumijeti apstraktna objašnjenja smrti.
Mala djeca najčešće vide sebe kao centar svega što se događa. Oni mogu umisliti da je nešto što su oni rekli, mislili ili učinili bio razlog nečijoj smrti. Neka djeca su izuzetno ljubazna baš iz razloga jer imaju grižnju savjesti. Mada djetetovo ljubazno ponašanje može odgovarati okolini, važno je zapamtiti da je to reakcija djeteta koju treba obraditi.
Druga djeca pak mogu biti izuzetno nemirna samo da bi dobili kaznu koju oni misle da zaslužuju. Bez obzira koliko je teško odrasloj osobi, važno je da s djetetom priča i objasni što se desilo. Pustite dijete da vam postavlja pitanja.
Pet do deset godina Dijete ove dobi ima više razumijevanja o tome što je smrt, ali i dalje misli da se umrla osoba može vratiti. Dijete razmišlja o tome kako umrla osoba izgleda i hoće li se vratiti. Ako se smrt desila nekim nesretnim slučajem, dijete zamišlja umrlu osobu baš kao u nesreći.
Mašta i zbilja se isprepliću: hoće li se mama vratiti kao vampir? Ako je tata duh, može li hodati kroz zid? U ovim godinama dijete shvaća da i druge osobe mogu umrijeti i da je važno zaštititi obitelj.
Devet do dvanaest godina
Dijete ove dobi razumije da je smrt vječna i da ćemo svi jednog dana umrijeti. Ono također razumije da ne treba biti ničija krivica kad netko umre. Ova spoznaja može biti teška za jednu grupu djece. Fantazija o tome da će se umrla osoba jednog dana vratiti ne pomaže više.
Čak i ako dijete skroz razumije značenje smrti, ono može imati poteškoće kod kontroliranja svojih osjećaja. Pojedina djeca izdrže težinu svoje tuge samo u kratkom vremenskom periodu. Odmah potom otrče da bi se igrala, ali se i vrate te počnu plakati par sati kasnije. Tinejdžeri Tinejdžer razumije što se dogodilo i može postaviti smrt u veću perpektivu. On zna da to što se desilo može utjecati na obiteljsku budućnost. U tom periodu dešavaju se velike promjene u tijelu i psihi, kao i to da se on počinje osamostaljivati. Ako dijete u ovoj dobi izgubi jednog roditelja njemu je još teže.
Proces osamostaljivanja od roditelja kojeg više nema je težak, kao i odvajanje od roditelja koji je ostao i kojeg dijete jedino i ima. Precjenjivanje umrlog roditelja također može predstavljati veliki problem.
Uvidjeti da mama ili tata nisu bili baš savršeni može se protumačiti kao da se govori loše o njima. Jedan dio teenagera reagira na smrt bliske osobe tako da se povuku u sebe i u duboko razmišljanje. Depresija i misli o samoubojstvu su česti.
Drugi dio tinejđera može započeti divlji život van obitelji. Teško je sjediti u kući i razmišljati o tome što se desilo; vrijeme tuge, boli i žalovanja se gura od sebe.
Pokušajte imati razumijevanje za svog teenageraako ovako reagira i budite tu kad vas zatreba. Pitajte dijete kako je, čak i ako znate da ćete dobiti osoran odgovor. Najvažnije je da pokažete da se brinete.
Kako reći da je netko umro?
Nikad nije lako reći djetetu da je netko umro. Najbolje je pokušati objasniti što se desilo. Što više detalja dijete zna, to će mu biti lakše razumijeti. Nerazjašnjeni detalji mogu dovesti do krive slike i fantazije koja može biti preteška za dijete.
Ako su religiozni pojmovi dio djetetove svakidašnjice može ih se iskoristiti. U svakom slučaju bolje je reći: "Bog će se brinuti za baku." nego "Bog je toliko volio baku da ju je uzeo". To može zbuniti dijete i navesti ga na to da ono nije vrijedno pred Bogom kao i baka jer je ostavljeno da živi.
Ako religiozne pojmove inače ne koristite u svakidašnjici, njihovo korištenje u takvoj situaciji može zbuniti dijete. Jedan primjer je da dijete čuje kako je baka sada na nebu, a potom da dijete ide na sahranu i vidi kako baka i lijes imaju svoj grob u zemlji.
Ako počnete priču s tim da je umrla osoba otputovala, tj. otišla jer vam se u tom trenutku taj izraz učinio najjednostavnijim, morate naći vremena da bi i objasnili djetetu zašto ste to rekli. Prije nego ispričate što se ustvari desilo, morate objasniti djetetu da ste rekli da je tata otputovao zato jer ste vi osobno željeli da se to desilo umjesto smrti.
Ako dijete želi vidjeti umrlu osobu, jako je važno da odrasla osoba bude uz dijete i pripremi ga na to da ta osoba više ne izgleda baš kao prije.
Kako reći zbogom?
Mnoga djeca osjećaju da nisu uspjela reći "Zbogom" ili "Volim te" osobi koja je umrla. Jedan dio piše pisma koje poslije stave u grob ili lijes, drugi pišu poruke na balonu koje poslije puste u zrak.
Nema nikakve veze vjeruje li dijete da će se poruka pročitati, važno je da taj čin olakšava djetetu taj period.
Na što misliti?
Čak i mala djeca mogu osjećati čežnju i osjećaj da nešto nije kako treba. Pričajte s djetetom o umrloj osobi i pokažite da i vi isto mislite na nju ili njega. Prisjetite se umrle osobe na svim svečanostima vezanim za vašu obitelj.
Jedna tiha minuta ili upaljena svijeća može biti dobra prilika da se priča o tome kako se netko osjeća.
October 31 2008 16:31:54
1416 Čitanja
· · · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Mala djeca najčešće vide sebe kao centar svega što se događa. Oni mogu umisliti da je nešto što su oni rekli, mislili ili učinili bio razlog nečijoj smrti. Neka djeca su izuzetno ljubazna baš iz razloga jer imaju grižnju savjesti. Mada djetetovo ljubazno ponašanje može odgovarati okolini, važno je zapamtiti da je to reakcija djeteta koju treba obraditi
Dijete ove dobi ima više razumijevanja o tome što je smrt, ali i dalje misli da se umrla osoba može vratiti. Dijete razmišlja o tome kako umrla osoba izgleda i hoće li se vratiti. Ako se smrt desila nekim nesretnim slučajem, dijete zamišlja umrlu osobu baš kao u nesreći.
Tinejdžer razumije što se dogodilo i može postaviti smrt u veću perpektivu. On zna da to što se desilo može utjecati na obiteljsku budućnost. U tom periodu dešavaju se velike promjene u tijelu i psihi, kao i to da se on počinje osamostaljivati. Ako dijete u ovoj dobi izgubi jednog roditelja njemu je još teže.
October 31 2008 16:31:54
1416 Čitanja
· 
