U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Najbolja hrvatska tenisačica, pobjednica Roland Garrosa i četiri godine zaredom najbolja hrvatska sportašica, danas je voditeljica sportskog centra koji nosi njezino ime i u sklopu kojega sljedeće jeseni otvara sportski dječji vrtić. Jedna od prvih polaznica zasigurno će biti i njezina dvogodišnja kći Mia
Već pri samom ulasku u prostrani stan na glavnom zagrebačkom trgu, u kojem živi obitelj Majoli-Marić, jasno je tko je ondje šef, preciznije – šefica. Carstvo malene Mije proteže se kroz nekoliko prostorija, a ona to dokazuje neprestanim obilaženjem svake, dakako u trku ili u nekom od svojih malih vozila koje ima na raspolaganju i koja po potrebi parkira tamo gdje je najprometnije. Pokraj vitrine u dnevnom boravku, u kojoj se nalaze Ivini pokali i trofeji s brojnih teniskih turnira, Mia je razapela svoj mali šatorčić i u njega potrpala igračke; u kupaonicu je odjurila čim ju je mama razodjenula za snimanje jer, saznali smo odmah, Mia se obožava kupati; svoju je sobicu nekoliko puta obišla u trku da bi se na kraju najduže zadržala – pogađate – na maminom i tatinom krevetu. Mia je doista živahna i vedra dvogodišnjakinja nakon čijeg dolaska u tom stanu zasigurno više ništa nije kao što je bilo. Zato se mama Iva od srca nasmijala kada smo je upitali koliko joj se život promijenio otkako se rodila Mia.
- Ha, pa mogu reći poprilično, s obzirom na to da je moj način života bio pomalo neuobičajen. Stalno sam bila na putu i sve je bilo podređeno meni: pazilo se da je ručak uvijek spremani da je rublje oprano, a sve kako bih ja mogla bezbrižno trenirati. Nije mi bio nikakav problem u trenu spakirati stvari i otputovati na drugi kraj svijeta ako bi mi se iznenada ukazalo nekoliko slobodnih dana. I kada je nakon godina i godina takvog načina života stigla beba, bila je to, naravno, velika ali najdivnija promjena koju sam mogla zamisliti. I mislim da smo se zapravo vrlo brzo navikli na promjene i na jedan malo drugačiji život. Na kraju krajeva, to smo i htjeli. Sada nam je čudno ako negdje odemo sami. Pitamo se gdje je Mia da nas zabavlja i neprestano nešto traži... Tko je Miji odabrao ime?
Ja volim kratka imena, svi u obitelji imamo kratka imena: brat, sestra i ja. A i Mijinoj kumi Ani svidjelo se to ime, malo smo o tome porazgovarali i nakon kraćeg razmišljanja zaključili da Mia Marić stvarno dobro zvuči. TRUDNICA U VJENČANICI
Kako ste podnijeli trudnoću?
Stipe mi često zna reći da bi volio da sam stalno trudna jer nisam ništa „njurgala“. Uz to tvrdi da sam u trudnoći bolja nego obično. (smijeh!) Stvarno sam dobro podnijela trudnoću, nisam imala mučnine i do zadnjeg sam dana vozila, uživala na moru, plivala i bavila se uobičajenim aktivnostima, pa čak i onim manje uobičajenima, poput organizacije našeg vjenčanja. Oko toga je bilo toliko posla da sam gotovo zaboravila da sam trudna. No zadnjih desetak dana ipak je postalo malo teže i napornije. A kako je protekao porođaj?
Rodila sam u Petrovoj bolnici carskim rezom, i to u dogovoru sa svojim ginekologom. Kako sportašicama zdjelica zna biti deformirana od napora, porod može biti vrlo težak i dugotrajan. Ginekolog me na to upozorio, dugo smo razgovarali, i na njegovu sam preporuku na kraju ipak odlučila napraviti carski rez. Dobila sam spinalnu anesteziju tako da sam cijelo vrijeme bila budna i mogla pratiti tijek poroda. Mia je imala 3700 grama i 51 centimetar, a sve je trajalo samo desetak minuta. Smatram da bi svaka majka trebala imati pravo izbora želi li roditi prirodnim putem ili carskim rezom. Ja nisam požalila što sam se odlučila na carski i opet bih to učinila. DVA MJESECA BEZ SNA
Što je bilo najteže kada ste iz rodilišta stigle kući? Mia prva dva mjeseca uopće nije spavala. Bila je na prsima i ja iz svog neiskustva tada doista nisam znala dajem li joj dovoljno mlijeka, traži li previše ili je neprestano gladna. Od 24 sata u danu, ona je bila budna 23. Svi smo bili u pogonu: suprug, ja, obje bake i teta, i više nismo znali što učiniti. Ja sam bila potpuno iznemogla od umora. I tada nam se dogodila prometna nesreća nakon koje sam izgubila mlijeko i nisam više mogla dojiti. No otkako je počela piti mlijeko iz bočice, Mia je s dva i pol mjeseca počela spavati od 21 sat do 9 sati ujutro, i tako je i danas. Volim reći kako Mia spava od 9 do 9! Sada stvarno sve voli i sve jede i nemamo s time više nikakvih poteškoća. Velika je, jaka i ne postoji hrana koju ne voli.
Ostatak intervjua pročitajte u najnovijem broju časopisa Mama&beba M&B
Razgovarala: Adriana Kramarić; Foto: Filip Čargonja, Šminka: Ana Rajić
October 28 2008 18:12:02
2304 Čitanja
· · · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!