U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Često ćemo sresti djecu čiji dan je ispunjen školom, baletom, sviranjem klavira, učenjem jezika, sportom. Ako dijete nije u stanju udovoljiti svim tim zahtjevima postaje frustrirano, raste s osjećajem da je nesposobno, da ne može udovoljiti svojim roditeljima, a time i ne zaslužuje njihovu ljubav. Naime, takva djeca razvijaju osjećaj krivnje koji im ostaje tijekom cijelog života i jači je od svih intelektualnih uvida da djetetova dužnost nije da zadovolji roditeljske narcističke potrebe nego da ostvari svoje potencijale. Poruka koju verbalno ili neverbalno šalju prezahtjevni roditelji je da njihova ljubav nije bezuvjetna, nego je visoko uvjetna. "Ako budeš odličan, ja ću te voljeti i bit ću sretna. Ako ne - neću. " Ili: "Ako ikad zapadneš u takvu vrstu problema nemoj mene zvati jer sam ti lijepo rekla da će ti se to i dogoditi".
Nažalost, takvi roditelji ne mogu uskladiti svoje ciljeve s djetetovim mogućnostima, opterećuju ga prevelikim očekivanjima i zahtjevima te stalno teže vanjskom efektu: dobroj ocjeni, uspjehu. Volim te zbog tebe
Zbog konflikta između roditeljskih maštanja o djetetu i djetetovih sposobnosti i talenata, dijete postaje žrtvom roditeljskih očekivanja. A još je gore ako samo dijete prihvati ta očekivanja te i samo počne postavljati previsoke zahtjeve pred sebe. Takva djeca postaju perfekcionisti, u svemu moraju biti najbolji, a ako nisu pojavljuju se psihosomatske smetnje (trbuhobolje, glavobolje). Njihovi roditelji često za sebe navode da nisu oni ti koji teže uspjehu, već da dijete ima previsoke aspiracije, što je često i točno, jer je dijete vrlo rano naučilo prepoznati očekivanja i zahtjeve roditelja te se u želji za roditeljskim prihvaćanjem tome pokoravalo. Ne želim ili ne mogu
Ako roditelji ne prihvaćaju i ne vrednuju dijete zbog njega kao osobe, nego ga vrednuju i procjenjuju kroz njegove uspjehe, odnosno koliko su u stanju njih kao roditelje učiniti sretnijima i zadovoljnijima, djeca mogu reagirati depresijom, anoreksijom, stalnom anksioznošću. Pretjerana težnja roditelja za uspješnim djetetom može biti znak njihove nesigurnosti i neostvarenih ambicija. Njihovo dijete nema dozvolu za slabije ocijene, za neuspjeh; roditeljske poruke su: "Ti to možeš, ali nećeš. Ne trudiš se dovoljno." A istina je zapravo da djeca žele, ali ne mogu.
Neka djeca na poruke roditelja "Sve smo ti omogućili, imaš više nego druga djeca jer smo se mi žrtvovali za tebe, a ti svejedno ne uspijevaš" postaju autodestruktivna, kažnjavaju se, samoozljeđuju se, neki pokušavaju suicid jer se nikako ne mogu odužiti roditeljima za velikodušnost i požrtvovnost. Otkrijte i razvijajte talente
Roditelji trebaju usmjeriti djecu na ono za što imaju sklonosti i sposobnosti, za što su razvojno zreli i sposobni, a ne na ono što je roditeljsko očekivanje ili je iznad dječjih mogućnosti. Trebaju pokazati poštovanje i interes za ono što dijete radi čak i kad misle da je to nevažno. Dobar roditelj će motivirati i poticati dijete da se razvija postepeno, a neće ga tjerati da bude savršeno. Dobar roditelj će iskoristiti utjecaj da pozitivno motivira svoje dijete, te će zajedno s djetetom istraživati razne mogućnosti koje su pred djetetom. Pri tome će voditi računa o djetetovim razvojnim i emocionalnim potrebama i neće biti usmjeren na zadovoljenje vlastitih potreba kroz svoju djecu.
www.hrabri-telefon.hr
September 18 2008 16:31:30
1947 Čitanja
· · · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Često ćemo sresti djecu čiji dan je ispunjen školom, baletom, sviranjem klavira, učenjem jezika, sportom. Ako dijete nije u stanju udovoljiti svim tim zahtjevima postaje frustrirano, raste s osjećajem da je nesposobno, da ne može udovoljiti svojim roditeljima, a time i ne zaslužuje njihovu ljubav. Naime, takva djeca razvijaju osjećaj krivnje koji im ostaje tijekom cijelog života i jači je od svih intelektualnih uvida da djetetova dužnost nije da zadovolji roditeljske narcističke potrebe nego da ostvari svoje potencijale. Poruka koju verbalno ili neverbalno šalju prezahtjevni roditelji je da njihova ljubav nije bezuvjetna, nego je visoko uvjetna. "Ako budeš odličan, ja ću te voljeti i bit ću sretna. Ako ne - neću. " Ili: "Ako ikad zapadneš u takvu vrstu problema nemoj mene zvati jer sam ti lijepo rekla da će ti se to i dogoditi".
September 18 2008 16:31:30
1947 Čitanja
· 
