U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Čitam u Jutarnjem veliki naslov: Sin je spreman za školu, ali tata ne. "Ja ti se, mama, osjećam nekako uzbuđeno-zbunjeno!"- odgovorio je moj prvašić na pitanje je li spreman za školu.
Baš je tog dana došlo pismo od učiteljice... U ponedjeljak 1.9. 2008. u 10 sati dođi u školu...
Na poleđini pisma moj uzbuđeno-zbunjeni sin bio je dovoljno racionalan, pribrao se i odmah nacrtao srce i napisao (ni manje ni više): Hvala učiteljice za ovo divno pismo!
Je li spreman? Rođen spreman! Don't cry for me Argentina...
A mama? Da vam iskreno kažem, najveći mi je problem kako ću istovremeno snimati kamerom i fotićem, kako ponijeti i rezervni mali aparat, za slučaj da veliki zakaže. Ili da možda slikam mobitelom... Kako zamoliti krsnu kumu mog Davida (pa, naravno da sam i nju pozvala- ona je u njegovom životu itekako važan lik) da ona ponese i svoj, nek se nađe! Da poslije odemo na ručak, pizzu ili samo cugu?
Nadalje, na sto sam muka jer ne znam trebamo li povesti dvogodišnju sestru ili to treba biti solo doživljaj mog prvašića, i kako će se 2-mjesečni brat za to vrijeme snaći s tetom, što da obučem da izgledam dovoljno ozbiljno za mamu... Ne daj da te gaze Ipak, najviše od svega me brine kako ću izdržati da u potocima ne poteku krokodilske suze dok budem gledala kako moje dijete postaje dio sustava. Jesam li spremna? Nego šta! Nisam bila spremna kad se rodio. A, zanimljivo, to te nitko i ne pita. Jesam li spremna danas? Ma, naravno! U proteklih 6,5 godina brusila sam svoju najvažniju životnu ulogu. Svjesna sam da mama može planine pokrenuti (ili se jednostavno odseliti u planine), pa kako onda ne bih bila spremna za školu. Umjesto bjesomučnog ponavljanja "Pazi preko ceste!", "Poslije škole ravno kući!", "Operi ruke!", "Napiši zadaću!", ja ću svoje dijete i dalje učiti sljedeće: Pomiči granice!
Ne prihvaćaj osrednjost!
Oslobodi se lanaca koji vežu uz uobičajeno!
Imaj snage napustiti gomilu!
Traži i daj najbolje od sebe!
Izražavaj i slijedi svoju strast!
Radije čini ono što je ispravno, nego ono što je popularno!
Budi hrabar, pošten i uvijek svoj!
I, da, ako te netko tuče prijavi učiteljici. Ako te tuče i dalje - prijavi pedagogici. Ako nastavi, razbij mu, brate, nos i ne daj da te gaze!
August 30 2008 23:31:03
882 Čitanja
· · · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Ipak, najviše od svega me brine kako ću izdržati da u potocima ne poteku krokodilske suze dok budem gledala kako moje dijete postaje dio sustava. Jesam li spremna? Nego šta! Nisam bila spremna kad se rodio. A, zanimljivo, to te nitko i ne pita. Jesam li spremna danas? Ma, naravno! U proteklih 6,5 godina brusila sam svoju najvažniju životnu ulogu. Svjesna sam da mama može planine pokrenuti (ili se jednostavno odseliti u planine), pa kako onda ne bih bila spremna za školu. Umjesto bjesomučnog ponavljanja "Pazi preko ceste!", "Poslije škole ravno kući!", "Operi ruke!", "Napiši zadaću!", ja ću svoje dijete i dalje učiti sljedeće:
August 30 2008 23:31:03
882 Čitanja
· 
