U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Roditelji male djece obično rukom odmahnu na onu narodnu "Mala djeca, mala broga, velika djeca, velika briga!". Sve dok se i sami ne nađu u ulozi roditelja tinejdžera... Uz naše savjete uspješno prebrodite burno razdoblje svojih pubertetlija
Komunikacija između roditelja i djece sigurno je najteža u vrijme puberteta. "Što su deca starija, to su veći problemi u komunikaciji", složit će se većina psihijatara. Tinejdžeri osjećaju veću slobodu reagiranja nego kada su bili djeca, pa česte svoju ljutnju izražavaju lupanjem vratima, ili danima šute kako bi pokazali da se ne slažu s roditeljima. Evo pet zlatnih pravila uz kojih ćete izbjeći nesporazume, bolje komunicirati i jednostavno izgraditi bolji odnos sa svojim djetetom.
1. Pokažite odlučnost. Kada roditelji kažu: "Koliko puta sam ti rekao da stišaš glazbu?", tinejdžeri pomisle "3, 4, 5 puta, pa vjerojatno možeš još koji put". I nastave po svom! Kao i sva djeca, i oni pitanje roditelja shvaćaju "sasvim bukvalno", a takvo pitanje im zvuči kao priznanje neučinkovitosti roditeljskih riječi. Jednostavno rečeno: roditelji govore u prazno! Kako postupiti: naredbu recite lijepo, jasno i glasno, nikako u formi pitanja: "Molim te, utišaj glazbu" .
2. Ne tolerirajte odgađanje. Ponavljati djetetu više puta istu naredbu ničemu ne služi. Time jednostavno šaljete djetetu poruku da je nesposobno slušati, budući da mu se sve mora ponoviti više puta. Dok se ne prijeđe određeni prag tolerancije, dijete ne čuje smatrajući da je roditelj ozbiljan samo kada ponavlja zahtjeve. A to je sigurno loša navika! Kako postupiti: zahtjevajte da naredba bude odmah izvršena! Ako je u pitanju pisanje domaće zadaće, kažite ovako: "Izaći ćeš tek kada završiš pisanje zadaće!" I ne zaboravite pohvalite dijete svaki puta kada pristane učiniti mali napor kako bi udovoljilo vašim zahtjevima. 3. Privucite djetetovu pažnju. Tražiti od tinejdžera zadubljenog u igricu da sredi svoju sobu isto je što i govoriti gluhom. Čak i ako dijete podigne pogled ili odgovori da će to uraditi, takva njegova reakcija je samo trenutni refleks! I odrasli reagiraju na sličan način kada su zadubljeni u neki posao. Zato, kada vam dijete kasnije kaže da se ne sjeća da ste mu nešto rekli, verujte mu jer vam stvarno ne laže. Kako postupiti: privucite njegovu pažnju tapkajući ga po ramenu. Taj fizički kontakt, praćen riječima, prekinut će njegovu usredotočenost na igru i dijete će vas stvarno čuti!
4. Zadržite prisebnost. Pretpostavimo da je dijete dobilo dozvolu da ostane vani do ponoći, ali se vratilo doma u 2. Da bi ga kaznili, roditelji mu istog trena zabranjuju buduće islaske! To je tipična reakcija u
bijesu. Dijete se usmerava na njegov bijes, buni se, padaju teške riječi, sve se pretvara u groznu svađu i natjecanje tko će biti zločestiji. I problemi se gomilaju. Kako postupiti: ma koliko vam teško bilo - ne reagirajte odmah, sačekajte da vas bijes prođe ili odložite razgovor za naredni dan.
5. Budite dobar primjer. Prava je sitina da djeca čine ono što vide, a ne ono što čuju! Neki roditelji recimo zahtijevaju da dijete poštuje sve sigurnosne mjere prilikom vožnje motora, a sami ne vežu uvijek pojas kada voze auto. Zar se onda treba čuditi ako se i dijete ponaša na sličan način? "Djeca u pubertetu su jako osjetljiva i reagiraju i na najmanji znak hipokrizije roditelja!", smatra psihijatar D. Donovan. Vezati pojas na djetetovu primjedbu ovdje ne pomaže - roditelj tako pruža samo privid korektnog ponašanja. Kako postupiti: dajte dobar primjer djetetu - što je češće moguće!
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!