U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
I ja sam, konačno, postala glavni lik nečijeg sastavka. Prvorođeni je, povodom Majčinog dana, napisao sljedeće: Moja mama se zove Draženka Robotić. Ona je dobra. Ima plave oči (mada iz pouzdanih izvora saznajem da su mu prijatelji iz razreda pomogli u odabiru boje očiju jer on nije siguran kakve su boje oči njegove mame! op.a.) i crvenu kosu. Ona me voli. Moja mama će sa mnom ići igrati nogomet (za tu informaciju nisam ni znala op.a )… I još ponešto… Majčin rođendan na Majčin dan
Putem do kuće kažem Prvorođenom: „Hej, sad sam se sjetila pa meni je ove godine rođendan baš na Majčin dan! Ha?! Koja sam ja mama!!“.
„Pa, nisi ti zaslužna za to, nego baka Slavica koja te rodila na taj dan!“- dočeka me odgovor. Kad bolje razmislim u pravu je. Ponukana njegovim odgovorom baš sam poželjela napisati sastavak o svojoj mami. Onih školskih sastavaka više se ne sjećam iako je tema: moja mama, vrlo zahvalna.
Moja mama Slavica
Moja je mama hrabra i snažna žena. Živi sama na pristojnoj i zabrinjavajućoj udaljenosti od stotinjak kilometara. Oduvijek je prezaposlena, u žurbi, a jedini trenuci kad sam ju vidjela doista opuštenu i sretnu bilo je kad bi radila oko cvijeća…
To bi bila ona..smirena i stabilna… Meni ne uspijeva ni plastično cvijeće, pa to nisam nikad razumjela, ali sad, što sam starija, iako se s biljkama još nisam pomirila, ipak, sve više razumijem tu predanost biljkama, vrtu, cvijeću, zemlji… I ovce i Bolje Polovce
Da mojoj mami ne bi bilo, nakon 65. godine života, predosadno pobrinuo se Bolji Polovac koji joj je nabavio dvadesetak/tridesetak ovci o kojima se ona brine na svojoj maloj farmi u mojem rodnom selu (iz svega što sam do sada napisala može se zaključiti da je Bolji Polovac opsjednut životinjama!).
Sve teže hoda i znam da joj je sve teže, ali ona se ne žali i ne da se! Ima prekrasan vrt i okućnicu o čemu se sama brine i to ju veseli.
Duhovita je i zabavna i, nerado priznajem, ali sve njezine poslovice kojima sam se rugala kad sam bila mlađa, sada ja govorim svojoj djeci ili zdušno koristim u razgovorima!
Moja mama nije sa mnom pisala zadaće, nije sa mnom išla u kazalište ni na izložbe, odlazila u knjižnicu po moj lektire, nije dolazila na moje školske nastupe, niti je anlizirala i raspravljala sa mnom o tome kako sam se osjećala na kakvom natjecanju ili školskom kvizu.
Zapravo nisam je prečesto vidjela ni da plače ni da se smije… Život joj je nametao svoje i ona je sve to odrađivala onako kako je najbolje znala. Gledamo različite "sapunice"...
Nije me ujutro budila da ne zakasnim na nastavu (na nulti sat-povijest-u srednjoj školi), i nije mi pripremala doručak jer sam od srednje škole živjela izvan roditeljske kuće. To je vjerojatno i razlog zbog kojeg danas imamo različite interese i stvari koje nas vesele, slušamo različitu glazbu i gledamo različite „sapunice“.
Vjerojatno nas je ta razdvojenost udaljila i meni je uvijek nedostajala bliskost s mamom kakvu su imale moje prijateljice. Kao što se sve na svijetu mijenja, tako se i to zadnjih godina promijenilo…moja je mama, nekako, meni postala najbolja prijateljica.Čini mi se da nas je zbližilo moje supružništvo i majčinstvo. Mama mami muke mije
Iako se ne vidimo svaki dan, čujemo se i nekoliko puta dnvno i s ponosom naglašavam: moja mama razumije sve, baš sve o meni----moje strahove, brige, odnose s prijateljima, na poslu…moje želje, potrebe i doista joj ne trebam govoriti ništa---ona sve zna.
Nikada me ne opterećuje svojim tegobama, probleme rješava na svoj način, i samo me izvijesti kako se što odvijalo. Ona zna po boji mojeg glasa, kakve sam volje i kakva je situacija, i nju, vrlo često, prvu tražim savjet. Oduvijek sam željela imati s njom takav odnos i mislim da nas je zbližio taj životni trenutak u kojem smo obje nekom mame.
Biti mama, u tome nema ništa neobično, ali je neobično koliko nas majčinstvo mijenja, povezuje, ushićuje, obavezuje, ranjava, veseli, budi u nama svu silu osjećaja o kojima ranije nismo ni znali i tjera nas da razumijemo stvari o kojima ništa ne znamo.
Zato, neka nam je majčinstvom ispunjen Majčin i svaki drugi dan!
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
May 11 2012 09:08:38
4583 Čitanja
· 
