U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Ako ste još uvijek skeptični, nemojte odustati nego pokušajte slijedeće: za vrućeg ljetnog dana prošećite Horvatovim stubama na Medvednici i uživajte u svježini potočića u njihovu podnožju. Popnite se u bistru večer na Ptičji vrh iznad Ruda u Samoborskom Gorju, osluškujte pjev ptica i gledajte treperenje svjetala Zagreba u daljini dok sunce polako zalazi. Krenite za lijepa dana prema Oštrcu, isto u Samoborskom Gorju i zagledajte se u Kamniške Alpe koje vas gledaju s obzora, zamišljajući da su Himalaja. Svratite na Japetić kod tete Ruže na čuvenu patku s mlincima...
Razgovarajući s ljudima o planinarstvu često puta sam čuo, a još češće naslutio neizgovoreno pitanje: "Zašto planinariti? Čemu to? Što je tu tako zanimljivo?" Svi znamo onu poznatu narodnu poslovicu o sto ljudi i sto ćudi, pa bi tako vjerojatno i stotinu planinara na ovo pitanje dalo stotinu različitih odgovora. No, poznavajući dosta planinara, a poznavajući i sebe samog i svoju osobnu motivaciju za planinarenje, mislim da mogu dati dosta dobar pregled mogućih odgovora. • Rekreativci Iako mnogi ljudi svjesni potrebe za rekreacijom preferiraju svoje kućne bicikle, teretane, fitness centre i slične ustanove, još uvijek postoje ljudi koji najboljom i najzdravijom fizičkom aktivnošću smatraju onu na svježem zraku. A gdje ima više svježeg zraka nego u prirodi samoj, u šumi, na planini? Na sreću, Zagreb krasi Medvednica, koja zaista nije daleko - iz mog stana blizu obala Save ima samo 13 minuta vožnje do najbližeg ogranka. Višekratno provjereno. • Gastronomi-hedonisti Neki su ljudi, uglavnom gastronomsko-hedonističke orijentacije, došli do zaključka da grah s kobasicom, purica s mlincima, pečenje sa zeljem ili orehnjača najbolje prijaju na svježem planinskom zraku i nakon izvjesnog tjelesnog napora. Tada i pivo ili gemišt lakše klize niz grlo! A ne smijemo zanemariti ni ad hoc roštilje, bez drvenog ugljena i metalnih rešetki, na vatri od grana skupljenih u okolici, s kobasicama nataknutim na lijeskov štap i krumpirima koji se peku u pepelu. • Tražitelji mira Postoje ljudi koji u planinama traže mir, opuštaju se, meditiraju, uživaju u tišini ... Niti njima nije teško naći prikladno odredište. Onih nekoliko najpoznatijih staza na Medvednici su vikendom (ali samo vikendom) zaista napučene, dok sve ostale samuju. I, vjerovali ili ne, uopće nije teško vidjeti srne na samo nekoliko stotina metara od prvih gradskih kuća. • Planinari-fotografi u planinama traže fotografske motive (prepoznat ćete ih odmah po foto-torbici preko ramena), planinari-skupljači koji skupljaju ljekovite trave, gljive ili šumske plodove (prepoznat ćete ih po košarici punoj gljiva, plodova ili trava), pa čak i planinari-zagađivači, koji za sobom ostavljaju trag smeća ... Takvi se, u stvari, ni ne ubrajaju u planinare, zato što se svojom životnom filozofijom ne uklapaju u društvo ovih gore nabrojanih, a i zato što oni ipak najčešće u planini dolaze autom i svoj "tovar", kojeg najčešće sačinjavaju zarđali kućanski aparati ili građevinski otpad, kriomice iskrcavaju u najbliži potok ili šumarak. Livade, maline, patka... može i pašteta
Uživam u svježem zraku, miru i pjevu ptica. Uživam u pogledima s vrhova, izležavanjima na planinskim livadama, penjanju po stijenama. Uživam u fotografiranju, šumskim malinama, otkrivanju nepoznatih zakutaka naših planina. Uživam i u ručku u planinarskom domu. Kada ga nema, čak i pašteta na komadu kruha iz ruksaka prija bolje nego kod kuće.
Malo manje uživam u vožnji automobila nakon nekog izleta na udaljeno odredište, ali zato iskreno uživam u drmusanju vlaka dok raspredamo moje društvo i ja tko zna koju temu u kupeu. Nećete vjerovati, čak uživam i u onom zamoru mišića koji slijedi nakon povratka sa šetnje po brdima. Znam da sam negdje bio, nešto napravio, družio se s dragim ljudima (ili pak sa samim sobom, nekad i sebe samog rijetko "sretnem" u ovom užurbanom svijetu), vidio neku novu ili se prisjetio neke dobro poznate planine... Ptičji vrh iznad samoborskih Ruda
Ako ste još uvijek skeptični, nemojte odustati nego pokušajte slijedeće: za vrućega ljetnog dana prošećite se Horvatovim stubama na Medvednici i uživajte u svježini potočića u njihovu podnožju. Popnite se u bistru večer na Ptičji vrh iznad Ruda u Samoborskom Gorju i osluškujte pjev ptica i gledajte treperenje svjetala Zagreba u daljini dok sunce polako zalazi. Krenite za lijepa dana prema Oštrcu, isto u Samoborskom Gorju, i zagledajte se u Kamniške Alpe koje vas gledaju sa obzora, zamišljajući da su Himalaja. Svratite na Japetić kod tete Ruže na čuvenu patku s mlincima i legnite nakon nje u hlad dok vam se oči same sklapaju. Jednom planinar, uvijek planinar
Posjetite Dom na Zavižanu na Sjevernom Velebitu i obuhvatite pogledom cijeli Kvarner, a zatim se prošećite stjenovitim labirintom Rožanskih Kukova. Posjetite Alpe, probudite se rano ujutro i krenite prije izlaska sunca na Triglav ili neki drugi visoki vrh. A nakon toga dočekajte zalazak sunca naslonjeni leđima na topao zid doma. Krenite bilo kojom uskom grebenskom stazicom, prespavajte u bilo kojem planinarskom skloništu u društvu zvuka pucketanja vatre u peći i šuškanja vjeverica, puhova i šišmiša. Nisam još sreo nikoga tko nakon ovih iskustava nije zauvijek ostao planinar.
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!