U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Pomanjkanje pažnje za nemotivirajuće teme ne mora biti mana ako se pažnja usmjeri na ono što dijete zanima! Bolje organiziran školski sustav, koji bi više omogućavao razvoj kreativnih potencijala svakoga pojedinca, bio bi prihvatljivija sredina i djeci s ADHD-om - upozoravaju iz Udruge za razumijevanje ADHD-a Buđenje
Iako se o njoj još malo zna u široj javnosti, hiperaktivnost je sve češća tema i predmet zanimanja mnogih koji su profesijom posvećeni djeci. Tako je prošloga tjedna u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici predavanje o hiperaktivnosti Marka Fereka, autora knjige »Hiperaktivni sanjari«, privuklo mnoge zainteresirane učitelje, nastavnike, roditelje te ih je nekolicina čak ostala i ispred dvorane. To ohrabruje, jer pokazuje da hiperaktivnost više nije nešto na što će se odmahnuti rukom i kazati kako je »riječ samo o zločestu, katkada i agresivnu djetetu« nego da se sve više shvaća da je riječ o djeci koja jesu drukčija od drugih, ali nikako ne na bilo koji način smanjenih sposobnosti. Na žalost, uglavnom zahvaljujući dijagnostici, svu se djecu sa sličnim simptomima izjednačava, jer se do dijagnoze dolazi eliminiranjem ili potvrđivanjem ponašanja s određene liste. Drukčije okruženje
»Hiperaktivnost je uglavnom dijagnosticirana kao ADHD, odnosno kao deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj. No treba znati da hiperaktivnost i pomanjkanje pažnje u određenim, datim uvjetima nije mana nego, prepozna li se kao takva, može biti velika prednost i pravi dar«, kaže Ferek. »Ta su djeca takva samo u za njih dosadnim uvjetima, u uvjetima koji u njima ne bude zainteresiranost i motivaciju. Stavi li ih se u drukčije okruženje, recimo negdje gdje će se potpuno moći posvetiti onome što ih zanima, postaju strastvena i s nevjerojatnim emotivnim žarom fokusiraju se na predmet zanimanja. Stoga nije čudo da su mnogi velikani znanosti u djetinjstvu 'patili' od toga sindroma, a najspominjaniji su Albert Einstein, Thomas Edison i Leonardo da Vinci. Tu su i mnogi suvremeni poslovni ljudi od kojih ćemo spomenuti vjerojatno najpoznatijega, osnivača Virgina, sir Richarda Bransona.« Einstein, Edison, Da Vinci...
»Danas se hiperaktivnost sve više prepoznaje, jer se o njoj dosta govori i piše, ali se još često miješa s agresivnošću. Riječ je o predrasudi koja nije utemeljena, a stvorena je iz razloga što hiperaktivna djeca često, pod pritiskom silnih kritika, reagiraju malo 'žešće«, pojašnjava Ferek. U svakome slučaju ono što među ostalim karakterizira hiperaktivnu djecu jest lakše usredotočavanje u pokretu, a naš sugovornik slikovito navodi primjer profesora Baltazara koji je do svih izuma došao šećući svojim laboratorijem. Upravo tako funkcioniraju hiperaktivna djeca, igraju se olovkom, hodaju po sobi, vrpolje se ili čine bilo što što će im pomoći da usredotoče misli. Takva su djeca i vrlo emotivna te razmišljaju pojmovno, odnosno u cjelini te će im vizualizacija pomoći u shvaćanju nečega čime se bave. »Hiperaktivna djeca prepoznatljiva su i po tome što 'budni sanjaju', često su u svome vlastitome svijetu i maštarijama, što zapravo nije ništa drugo do sjajan potencijal za veliku kreativnost«, kaže Ferek i objašnjava kako takvoj djeci njihov lutajući, brz i aktivan um omogućuje pogled iz drukčije perspektive i time i drukčija, kreativna rješenja. Liječenje ubija kreativnost Zbog svega toga Udruga za razumijevanje ADHD-a Buđenje, kojoj je na čelu upravo naš sugovornik koji i sam ima iskustvo hiperaktivnosti, nastoji svim zainteresiranima približiti taj oblik ponašanja te upozoriti na to da bi bolje organiziran školski sustav, koji bi više omogućavao razvoj kreativnih potencijala svakoga pojedinca, bio prihvatljivija sredina i djeci s ADHD-om. »No nepostojanje takvih uvjeta nije problem samo u nas pa se stoga mi kroz Udrugu trudimo barem one koji s djecom rade, a pokazuju zanimanje za njihovo razumijevanje, upozoriti na mogućnosti koje će i hiperaktivnoj djeci omogućiti najbolji mogući napredak«, dodaje Ferek kojeg su zbog nepažnje, dekoncentriranosti, sporosti u učenju po uobičajenim metodama i česta sanjarenja kolege i učitelji osuđivali kao zločesta, lijena, katkada i glupa. »Najgore je od svega što se taj sindrom danas još shvaća kao poremećaj koji treba liječiti, zbog čega se kod takve djece raznim metodama pokušava otkloniti nepažnja čime se zapravo ubija njihovo najveće bogatstvo, mašta i kreativnost«, zaključuje Ferek.
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Pomanjkanje pažnje za nemotivirajuće teme ne mora biti mana ako se pažnja usmjeri na ono što dijete zanima! Bolje organiziran školski sustav, koji bi više omogućavao razvoj kreativnih potencijala svakoga pojedinca, bio bi prihvatljivija sredina i djeci s ADHD-om - upozoravaju iz Udruge za razumijevanje ADHD-a Buđenje
Zbog svega toga Udruga za razumijevanje ADHD-a Buđenje, kojoj je na čelu upravo naš sugovornik koji i sam ima iskustvo hiperaktivnosti, nastoji svim zainteresiranima približiti taj oblik ponašanja te upozoriti na to da bi bolje organiziran školski sustav, koji bi više omogućavao razvoj kreativnih potencijala svakoga pojedinca, bio prihvatljivija sredina i djeci s ADHD-om. »No nepostojanje takvih uvjeta nije problem samo u nas pa se stoga mi kroz Udrugu trudimo barem one koji s djecom rade, a pokazuju zanimanje za njihovo razumijevanje, upozoriti na mogućnosti koje će i hiperaktivnoj djeci omogućiti najbolji mogući napredak«, dodaje Ferek kojeg su zbog nepažnje, dekoncentriranosti, sporosti u učenju po uobičajenim metodama i česta sanjarenja kolege i učitelji osuđivali kao zločesta, lijena, katkada i glupa. »Najgore je od svega što se taj sindrom danas još shvaća kao poremećaj koji treba liječiti, zbog čega se kod takve djece raznim metodama pokušava otkloniti nepažnja čime se zapravo ubija njihovo najveće bogatstvo, mašta i kreativnost«, zaključuje Ferek.
May 25 2008 18:23:01 ·
