U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Na početku priče mahnuo leptir krilima i ja otvorila blog...
Da nije bilo Sanje Beraković, ne bi bilo ni moje veze sa Sretnim djetetom, da nije bilo Sretnog djeteta ne bi bilo ni mog fejsbuk prijateljstva sa Sanjom i Marijom, a da nije bilo toga ne bi se ni blogerica Apstinentica i Dipl. kućanica otkrile u stvarnom svijetu.
I kako dalje ono ide niz... da nije bilo moje sestre ne bih ja do danas otkrila Facebook... I tako su neki dan moja seka i Apstinentica ostvarile jednu ugodnu i zanimljivu suradnju... i sad recite da i taj fejsbuk nema dobrih strana. Nešto prođe, nešto traje
Poznanstva, prijateljstva, veze, vezice i ostali odnosi.
Kad čovjek u nekoliko godina nekoliko puta promijeni adresu, grad, državu... shvati koliko su neki odnosi prolazni, ali i koliko su neki trajni. Neki zahvaljujući fejsbuku uskrsavaju iz pepela, dok se neki tim putem održavaju do nekog novog susreta.
Koliko god ponekad bili vukovi samotnjaci bez ljudi ne možemo. Evo smo i 20 mjeseci na novoj adresi, u novom kvartu, poznanstva se lagano produbljuju, nisu to samo više usputna pozdravljanja mama koje idu istim putem vodeći djecu u isti vrtić. Sve stranci, a sve Bosanci
Neka učtiva pozdravljanja postali su mali razgovori, neki mali razgovori su završili „na kavi“, a neke kave su se i proširile na kućnu posjetu. Rekao bi netko, nećeš ti neke filozofije, pozoveš, dođe – ne dođe... Ali ljudi se ne otvaraju tako lako prema strancima, pardon, u naselju u kojem su većinom stranci primjerenije bi bilo možda reći „novim strancima“ i ne, nisu „sve stranci, a sve Bosanci“ kao što bi Edo Maajka rekao, iako čujem ponekad iz susjedne zgrade kroz otvorene prozore kako trešti turbo folk.
Ne znam čini li se to meni da se tako sluša glazba samo na našem brdovitom Balkanu. A dozu nostalgije svi liječimo kako znamo. Netko Čokolinom, netko Bosankim lokumom (ne rahat lokumom, već onim čajnim kolačićima koje sam preko 10 godina objašnjavala Dalmatincima oko mene i proustovski se vraćala u djetinjstvo), a netko besplatnim satima turbo folka podučava okolno stanovništvo čarima naših krajeva. Neko Čokolinom, neko turbofolkom
Primjećujem da mi je sve lakše komunicirati na njemačkom negoli na engleskom pogotovo s Nijemcima koji su evo već godinama naučili da nam se obraćaju na engleskom jer je tako brže i jednostavnije bilo za nas. I onda se ja borim na engleski postavljeno pitanje poluengleski-polunjemačkim jezičnim formacijama.
Znači li to da sam ga napokon progovorila (ne bih se još usudila reći naučila) ili su mi trudnički hormoni i mjeseci dojenja i nespavanja sveli kvalitetu engleskog na minimum? Ne znam ni sama. Ali bih rado izbrusila njemački jezik s nekim izvornim govornikom. Najčešće sugovornici ne ispravljaju previše, dodaju ili oduzmu koju riječ, ali samo da bi se pojasnilo rečeno. Ode njemački u ladicu
Prvorođenac već godinu dana pohađa njemački vrtić, govori njemački toliko koliko vele da je za njegovu dob u redu i s pogreškama koje vele da i mali Nijemci rade. Njegov izgovor i uz najbolju volju ne mogu imitirati, vele da stranjskog akcenta nema iako doma samo pričamo hrvatski.
Mlađi sisavac posljednjih mjesec-dva trtlja nešto na hrvatskom, ali pod utjecajem okoline naučio je iz kolica dobacivati bakicama Allooo (Hallo - zdravo) i Tuuuus (Tschüß - ćao) i ulovih ga jučer kako pjevuši Zum Geburtstag viel Glück (Happy birthday na njemačkom) iako to vjerojatno samo majka može u potpunosti razumjeti ispjevani tekst.
Za dva tjedna ćemo spremiti u ladicu i njemački jezik i fejsbuk i tipkovnice, ubaciti hrvatsku karticu u mobitel i zaputiti se put Lijepe naše sa stihovima Leuta magnetika Evo me doma, bolje san odma, nema nervoza, odmaran mozak
Evo me doma, dobre volje san odma, na materinoj spizi, šta skuva ću izist.
Evo me doma, bolje san odma, nema nervoza, odmaran mozak
Evo me doma, dobre volje san odma, na materinoj spizi, šta skuva ću izist.
Odjednon, sve je prosto, sto posto mogu shvatit onu staru 'ma ko ovo more platit'.
Uz smijeh i osmijeh,
vaša dipl. kućanica Antonela
July 06 2011 11:54:50
19326 Čitanja
· · · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
July 06 2011 11:54:50
19326 Čitanja
· 
