U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Nije važno kako dugo dišeš (živiš), nego koliko je trenutaka koji su te ostavili bez daha. Nije ovo moja mudrost – kruži povremeno onim forvardušama koje često vrve životnim mudrostima, ali ih isto tako često smetnemo s uma čim zatvorimo power point. Zaista, koji su to trenuci koji ostavljaju bez daha, osupnu ljepotom, blagoslovom, znanjem, koji imaju moć promijeniti cijeli život?
Čudo života
Jedini problem koji se pojavi kad želim pisati o njima jest da su neopisivi! Posve onkraj riječi! I vjerojatno je u tome i tajna njihova bogatstva, dodirnu nas tako duboko i intimno da u tom trenutku znamo da smo i sami ta ljepota, ta mudrost, to znanje, ta moć ...
I teško ih je uspoređivati, mjeriti, sortirati ... ipak postoje trenuci koji u meni uvijek bude najveći ushit, koji nadmšuju sve – čudo rađanja! Trenuci kad su moja djeca prvi put udahnula potpuno su bez konkurencije. Postoji li išta božanskije, išta čudesnije od rađanja novog života? Ugledati svoje dijete po prvi put?
I upravo zbog toga godinama sam se pitala zašto tako mnogo žena porođaj doživljava kao mučenje, kao isustvo koje bi najrađe zaboravile, ma kako se radovale svojoj djeci. Mora li to biti tako? Zašto ijedno dijete mora ikad čuti rečenicu „znaš li ti kako sam se mučila dok sam te rađala?“
Sva ta pitanja postavljala sam si prije nego sam prvi put rodila. I jedino što sam tad mogla bilo je čvrsto i nepokolebljivo uvjerenje koje sam svim govorila „meni će biti drukčije“ i dio koji nisam glasno izgovarala, ali je bio nastavak u mojoj glavi „moja će se djeca roditi u radosti“.
Jesu li moji porodi bili savršeni? Nisu – i ja sam rađala u hrvatskom rodilištu, za vrijeme rata i malo nakon, čula riječi koje uljuđeni ljudi nikad ne bi trebali izgovarati, muž nije mogao ni glavu kroz vrata pomoliti, a kamoli biti sa mnom ... Ne, nisu bili savršeni, bili su puno više od toga. Bili su trenuci neizbrisivo urezani, najsjajnijim slovima upisani u katalog mojih trenutaka koji oduzimaju dah, bili su čudesni, neopisivi, neizrecivi ... i da, moja su se djeca rodila u radosti – jer na to nije mogao utjecati nitko osim mene!
Mama, pričaj mi ponovno
Kad su moja djeca porasla dovoljno da počnu postavljati ona dječja pitanja od kojih vam se mozak izokrene da biste dali odgovor, a opet su tako beskrajno jednostavna, iznenadilo me kako često i rado vole slušati priču – odgovor na pitanje „Kako sam se rodila/rodio“ – kao da im nije mogla dosaditi. Osjećala sam se presretno što tu priču mogu pričati iz srca, iskreno i toplo i ponavljati je koliko god puta trebalo – uvijek s istim ushitom i prekrasnim sjećanjem na neizrecivo, čudesno – na rađanje.
I s vremena na vrijeme vraćala bi se misao „zašto tako mnogo žena ima sasvim drukčije iskustvo?“. Katkad bih u susretu s trudnicom pokušala prenijeti svoj doživljaj, no najčešće bih čula primjedbu – „imala si sreću“. A ja sam duboko u sebi vjerovala da to nije bila stvar sreće, vjerovala sam da je Bog, Priroda, Univerzum, Evolucija ili tko god već tko je omogućio da se iz dvije spojene stanice u toliko puno slučajeva nepogrešivo razvije ljudsko biće, u milijardama istančanih, preciznih procesa, da je isto tako osmislio veliko finale – savršen način da kreacija ugleda svjetlo dana.
Važno je kako se rodimo
Radeći kao NLP trenerica i savjetnica uvjerila sam se kako je česti izvor naših neželjenih emocija, posebice straha, upravo nesvjesno sjećanje na čin rađanja. Ne ulazeći u raspravu je li to sjećanje stvarno, čini mi se vrijednim tražiti drukčiju priču o rađanju.
Trebale su proći godine mog osobnog razvoja, pronalaženje osobnog puta i strasti, ujedinjavanja onog što volim i onog što radim u jedno, da bi se na mom putu našao odgovor – edukacija koja mi je omogućila da svoj ushit s više uspjeha i više znanja prenesem dalje.
Danas u svoj katalog osobnih trenutaka imam sreću upisivati vijest o rođenju svake bebe čiji su roditelji kroz tečaj Opuštenog rađanja pronašli način da im to bude iskustvo o kojem će radosno pričati cijeli život. Hvala svima koji su mi to omogućili!
Napisala Gordana Kastrapeli
Informacije o pripremi za prirodan porod uz hipnozu kroz tečaj Opušteno rađanje možete pronaći na www.format-in.hr/hipnoza_za_porod.asp
Pripremite se za opušten i ugodan porođaj. Omogućite svojoj bebi radostan dolazak na svijet.
Ciklus od 4 radionice.
!!!!Nova grupa počinje 8. veljače 2011. u 17 sati. Upisi u tijeku!
Voditeljica Gordana Kastrapeli, trener NLP -a, HNLP -a i hipnoze & coach
Informacije i prijave
CENTAR FORMATin
10410 Velika Gorica
Slavka Kolara 46
tel. 01 6216 840, mob. 091 521 8685 gordana@format-in.hr
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Nije važno kako dugo dišeš (živiš), nego koliko je trenutaka koji su te ostavili bez daha. Nije ovo moja mudrost – kruži povremeno onim forvardušama koje često vrve životnim mudrostima, ali ih isto tako često smetnemo s uma čim zatvorimo power point. Zaista, koji su to trenuci koji ostavljaju bez daha, osupnu ljepotom, blagoslovom, znanjem, koji imaju moć promijeniti cijeli život?
Kad su moja djeca porasla dovoljno da počnu postavljati ona dječja pitanja od kojih vam se mozak izokrene da biste dali odgovor, a opet su tako beskrajno jednostavna, iznenadilo me kako često i rado vole slušati priču – odgovor na pitanje „Kako sam se rodila/rodio“ – kao da im nije mogla dosaditi. Osjećala sam se presretno što tu priču mogu pričati iz srca, iskreno i toplo i ponavljati je koliko god puta trebalo – uvijek s istim ushitom i prekrasnim sjećanjem na neizrecivo, čudesno – na rađanje.
Radeći kao NLP trenerica i savjetnica uvjerila sam se kako je česti izvor naših neželjenih emocija, posebice straha, upravo nesvjesno sjećanje na čin rađanja. Ne ulazeći u raspravu je li to sjećanje stvarno, čini mi se vrijednim tražiti drukčiju priču o rađanju.
February 04 2011 08:33:27 ·
