U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Svaka osoba, od najmlađe pa do najstarije suočava se s nekim strahovima, koji nam stvaraju osjećaje neugodnosti. Djeca se boje više nego odrasli, međutim osjećaj straha kod djece nije samo normalna pojava, već i neophodna, jer će suočavajući se sa strahom, djeca biti opreznija i obazrivija. U svakom slučaju, vrlo je važno da roditelj pravovremeno prepozna izvor i razlog dječjeg straha.
U ranoj dobi strah se kod beba može primijetiti pri naglom trzanju i plakanju kao reakcijama na iznenadne signale iz okoline. Zajednički strahovi kod novorođenih beba su prodorni ili izolirani zvuci kao što su zvuk telefona, automobila, sirene na ulici ili zvuk posebno jakih oluja i grmljavina, kao i naglo podizanje tona glasa. Također, strah se može javiti pri naglom pokretu nekoga od prisutnih ili ako bebi izmiče podloga na kojoj leži. Ove prve reakcije su ustvari prije odgovor na prijetnju, odgovor na doživljenu nelagodu, nego reakcije straha u njegovom pravom značenju.
U tom smislu bitno je da odreagirate na bebin plač, jer plač bebe je uvijek znak da joj nešto treba : ili je gladna, ili žedna, ili ju treba presvući, ili se boji. Beba koja je ostavljena sama u mračnoj sobi možda plače zbog toga što je uplašena, a beba koja se osjeća uplašeno ne može se dovoljno opustiti kako bi i zaspala.
Međutim, stručnjaci smatraju da bebe počinju formirati pojam straha u pravom smislu tek od šestog do osmog mjeseca. U toj dobi strah od odvajanja od roditelja je najzastupljeniji. To se zove strah od dovajanja. Ovi strahovi ne nastaju uslijed izvanjske ugroženosti djeteta. Javljaju se kao posljedica biološke i psihološke nezrelosti . Ovaj period kao kolijevka razvoja osobnosti posebno je važan za kasniju sigurnost .
Oko druge godine strah od odvajanja je na vrhuncu, sa ovim su upoznati svi roditelji koji su u tom periodu dijete dali u vrtić, ili su morali ostaviti dijete na čuvanje dadilji ili nekoj bliskoj osobi. Ukoliko ste već u situaciji da morate napustiti kuću, popuštanje dječjem plaču podjednako je loše rješenje kao i iskradanje iz prostorije dok dijete ne gleda ili potpuno zanemarivanje djetetove reakcije. Budite dosljedni da bi vas dijete shvatilo ozbiljno. Ukoliko imate neke obaveze i morate izaći iz stana ili kuće, povedite računa je li dijete gladno ili umorno, jer u tom slučaju razdvajanje može prihvatiti puno teže nego inače. Bitno je da djetetu date do znanja da odlazite i da je to potpuno normalno, pri tome mu pokušajte objasniti razloge svog odlaska. Probajte mu skrenuti pažnju , bilo sa igračkama, nekom igrom ili nasmijavanjem. Dakle, najbolje je uz dijete ostaviti nekoga tko mu je već poznat i blizak.
U dobi od šest meseci može se javiti i strah od nepoznatih osoba. Ova reakcija je intenzivnija ukoliko je dijete do tog perioda bilo upućeno samo na roditelje, pogotovo na majku . Ova reakcija može biti donekle umanjena, ukoliko dijete odrasta u obitelji s mnogo članova, ali nikada potpuno.
Također, djeca se često boje i životinja kao što su su psi i mačke, ptice ili bilo čega što se može da se kretati iznenada ili neočekivano, nečega što im leti iznad glave, bez obzira je li riječ o pripitomljenim životinjama.
Za dijete je strah uvijek realan
Važan savjet svim roditeljima je da izbjegavaju ismijavanje dječjem strahu, bez obzira na to je li vam strah koji dijete osjeća djeluje racionalan ili iracionalan. To bitno može utjecati na razvoj vašeg međusobnog povjerenja. Kako djeca ispod 3 godine starosti nemaju dovoljno razvijeno logičko mišljenje i zaključivanje, moramo biti svjesni činjenice da ukoliko se tokom duljeg vremena pogrešno reagira na dječji strah, djecu učimo lošem prepoznavanju tuđih osjećaja, odnosno, učimo ih da osjećaji nisu nešto što treba uzeti za ozbiljno.
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
Svaka osoba, od najmlađe pa do najstarije suočava se s nekim strahovima, koji nam stvaraju osjećaje neugodnosti. Djeca se boje više nego odrasli, međutim osjećaj straha kod djece nije samo normalna pojava, već i neophodna, jer će suočavajući se sa strahom, djeca biti opreznija i obazrivija. U svakom slučaju, vrlo je važno da roditelj pravovremeno prepozna izvor i razlog dječjeg straha. 
May 03 2011 21:27:21
900 Čitanja ·
