U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Uzmite komad kartona koji je s jedne strane plave, a s druge crvene boje i pokažite obje strane kartona djetetu. Karton postavite između vas tako da vi gledate u plavu, a dijete u crvenu stranu. Pitajte dijete: "Koju boju ja vidim?". Ako je pred vama petogodišnjak, odgovorit će: crvenu, ako je pred vama sedmogodišnjak, odgovorit će: plavu. Ovaj mali korak za čovjeka, a veliki za sedmogodišnjaka prvo je sjeme suosjećanja
Najprije nismo imali pojma o sebi. Rodili smo se, trzali nogama, mahali ručicama i razvijali se, ovisno o genetskim predispozicijama i pažnji roditelja. S vremenom, svijest o sebi i drugima se širila… Između šeste i sedme godine, u našim dječjim perspektivama dogodila se jedna duboka promjena. Iz egocentričnog dječjeg svijeta u kojem smo stvarnost promatrali samo i isključivo iz "ja", rodila se mogućnost zauzimanja perspektive drugoga.
Promjenu koja se u to vrijeme u dječjoj svijesti događa najjednostavnije je opisati pomoću sljedećeg eksperimenta: uzmite komad kartona koji je s jedne strane plave, a s druge crvene boje i pokažite obje strane kartona djetetu. Karton postavite između vas tako da vi gledate u plavu, a dijete u crvenu stranu. Pitajte dijete: "Koju boju ja vidim?". Ako je pred vama petogodišnjak, odgovorit će: crvenu, ako je pred vama sedmogodišnjak, odgovorit će: plavu.
Sjeme suosjećanja
Petogodišnje dijete, makar je trenutak ranije vidjelo obje strane, živi u uvjerenju da svi drugi vide isto što i ono.Sedmogodišnje dijete shvaća da njegova perspektiva nije jedina. Ovo shvaćanje (mali korak za čovjeka, ali velik za sedmogodišnjaka) je sjeme suosjećanja.
Sposobnost uočavanja i prihvaćanja perspektive drugoga je nešto što se nastavlja razvijati tijekom cijelog života. Iako, situacija na planeti nas tjera na zaključak da je razina suosjećanja u čovječanstva u stvari vrlo blizu egocentričnoj perspektivi petogodišnjaka. Ratovi, glad, onečišćenja, izumiranje životinjskih vrsta…
Postoji li uopće čovjek koji bi se zalagao za rješavanje sukoba ratom ili gomilanjem nuklearnog naoružanja, a da mu sposobnost uživljavanja u perspektivu drugoga nije ispod one elementarne, koja se razvija već oko šeste ili sedme godine života?
Promjene počinju u nama
S godinama, suosjećanje postaje sve više stvar osobnog odabira. Globalna situacija nije rezultat djelovanja mističnih sila koje su se urotile protiv čovječanstva, već odraz razine individualne svjesnosti vodećih političara. Transformacija započinje u pojedincu, a pojedinac koji ima moć lako se može uhvatiti u iskušenju da se, umjesto suočavanja s vlastitom agresijom oštro zalaže za "nužnu" ratnu intervenciju.
Čini se da čovjek na ovoj planeti ima vrlo široku paletu životnih mogućnosti. Majka Tereza i Adolf Hitler su (baš kao i svatko od nas) bili obični ljudi. I ona i on bi s pet godina odgovorili da je karton crven, a sa sedam da je plavi.
Tomica Šćavina, prof. psihologije - posvetila se proučavanju različitih sistema samospoznaje: od meditacije do psihoterapije. Vodi radionice i bavi se savjetovanjem na polju osobnog razvoja.
Izvor www.infogalerija.com
November 02 2010 17:11:24
651 Čitanja ·
· · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!