U želji da pronađu idealan model odgajanja koji će u potpunosti zadovoljiti interese i potrebe njihova djeteta mnogi roditelji lutaju iz vrtia u vrtić iz škole u školu nezadovoljni jer se njihovo dijete nije uklopilo. U želji da čitateljima portala www.sretnodijete.net olakša izbor idealnog modela odgajanja diplomirana etnologinja i profesorica pedagogije Sandra Kačunić napravila je pregled odgojnih modela. Danas saznajte u čemu je bit Montessori modela slobodnog odgoja.
Koncept nastave u današnjim školama, po kojem je nastava organizirana po predmetima, razredima i satovima prisutan je već nekoliko stoljeća. Brojni su pedagozi pokušali ponuditi drugačiji model školovanja. Nije moguće osmisliti jedinstveni model, kojim bi svi uključeni bili zadovoljni, a pluralnost u školstvu je i mjerilo demokratičnosti određenog društva.
Jedan od alternativnih oblika školovanja je program Montessori.
Dobio je ime po svojoj osnivačici Mariji Montessori (Italija), koja je živjela na prijelazu 19.u 20.stoljeće. Taj model nudi napuštanje krute forme koja karakterizira tradicionalni razredno- predmetno- satni sustav. Njezina odgojna metoda se zasniva na samoodgoju i samopoučavanju. Naglasak je na samostalnosti djeteta i polazi se od njegovih interesa i sposobnosti. Razvijanje svih potencijala Djeca sama biraju aktivnost kojom će se baviti i bave se njome dok imaju interesa, za razliku od tradicionalnog sustava u kojem se svi bave istom aktivnošću istodobno. Motorika i osposobljavanje osjetila imaju bitnu ulogu u programu Montessori. Djecu se potiče na razvijanje svih njihovih potencijala u poticajnoj okolini koja obuhvaća razvojne materijale i opuštenu, nekompetitivnu atmosferu. U ovom okruženju, uloga učitelja je također promijenjena. Učitelj je organizator, a ne predavač
On nije predavač nego organizator. Okružuje djecu različitim materijalima i pokazuje kako se koriste, a onda ih prepušta samoučenju. Prema originalnoj zamisli Montessorijeve, odgojne skupine bi obuhvaćale djecu različitih godišta. Tako bi si djeca mogla međusobno pomagati i učiti jedni od drugih.
Najčešći prigovor koji se upućuje ovom modelu je pretjerani individualizam, odnosno zanemarivanje uloge kolektiva u odgoju. Uz specijalizirane vrtiće i škole, pojedini elementi pedagogije Montessori su uključeni u redovne škole.
Sanda Kačunić
prof. pedagogije i dipl. etnologinja skacunic@gmail.com
December 21 2009 11:48:05
683 Čitanja ·
· · Podijeli
Ponekad ti je dosta svega? Nisi jedina, samo si čovjek, a to nije uvijek lako biti. Kad ti pukne film – dođi izjadaj se. Tipkovnica sve može podnijeti.
Uspavljuju se sisanjem prsta, maženjem omiljene krpice ili ruba dekice? Ili su u igri ponovno roditelji umornoga uma i pričanje priče prije spavanja? Prva pomoć je tu - naše pričice za laku noć!
U ovoj rubrici na vaša pitanja i dileme odgovara ekipa probranih stručnjaka. Pošaljite pitanje, mi cemo se pobrinuti i osigurati vam odgovor liječnika, psihologa, odgajatelja....
Koncept nastave u današnjim školama, po kojem je nastava organizirana po predmetima, razredima i satovima prisutan je već nekoliko stoljeća. Brojni su pedagozi pokušali ponuditi drugačiji model školovanja. Nije moguće osmisliti jedinstveni model, kojim bi svi uključeni bili zadovoljni, a pluralnost u školstvu je i mjerilo demokratičnosti određenog društva. 
Djeca sama biraju aktivnost kojom će se baviti i bave se njome dok imaju interesa, za razliku od tradicionalnog sustava u kojem se svi bave istom aktivnošću istodobno. Motorika i osposobljavanje osjetila imaju bitnu ulogu u programu Montessori. Djecu se potiče na razvijanje svih njihovih potencijala u poticajnoj okolini koja obuhvaća razvojne materijale i opuštenu, nekompetitivnu atmosferu. U ovom okruženju, uloga učitelja je također promijenjena. 
December 21 2009 11:48:05
683 Čitanja ·
